OČE, TEBI SE U RUKE PREDAJEM

Jean-Michel Nicolier, PISMOM TE ZOVEM

 

 Majka s cvijetom se rastaje

Dok rat tužno proklinje

“Sine to nije tvoj rat

Ostavi da to sami riješe”

 

Jean Michel je krenuo

Nije više mogao gledati narod

Kako u muci i boli pati     

Krvlju natopljen križ nosi

 

Primio je križ na svoja ramena

Ranjenim gradom ga ponio

Nije kukao, proklinjao ni mrzio

Samo je pitao, odgovor tražio

 

Mučen je teško bio

U Kristovo ime muku je trpio

Da bi patnjom Vukovar i ljubav

Na slavu Oca iz kaljuže uzdignuo

 

Sve boli, muke i poniženja

Tužna mati u grču je osjećala

Koliko je teška istina bila

Za koju sin njen u muci umire

 

Zaista, od majke je sin rođen

Da bi mukom Oca proslavio

Kako bi ljubavlju svojom

Mržnju pobijedio

 

Osmijeh sa lica polako nestaje

U agoniji od života se rastaje 

Zemaljski prah

Hrvatskom narodu daruje

 

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.