Majka s cvijetom se rastaje
Dok rat tužno proklinje
“Sine to nije tvoj rat
Ostavi da to sami riješe”
Jean Michel je krenuo
Nije više mogao gledati narod
Kako u muci i boli pati
Krvlju natopljen križ nosi
Primio je križ na svoja ramena
Ranjenim gradom ga ponio
Nije kukao, proklinjao ni mrzio
Samo je pitao, odgovor tražio
Mučen je teško bio
U Kristovo ime muku je trpio
Da bi patnjom Vukovar i ljubav
Na slavu Oca iz kaljuže uzdignuo
Sve boli, muke i poniženja
Tužna mati u grču je osjećala
Koliko je teška istina bila
Za koju sin njen u muci umire
Zaista, od majke je sin rođen
Da bi mukom Oca proslavio
Kako bi ljubavlju svojom
Mržnju pobijedio
Osmijeh sa lica polako nestaje
U agoniji od života se rastaje
Zemaljski prah
Hrvatskom narodu daruje
Trebate se prijaviti za objavu komentara.