OPERACIJA ALCATRAZ U SPLITU

PREPREKE ZA OSOBE S POSEBNIM POTRRBAMA

 

 

Nema više Muje zvanog Baksuz, odsad ima samo Jozo zvani Baksuz.

 

 

Dolazim na glavni kolodvor u Splitu i imam 10 minuta do polaska autobusa, a moram na Wc. Ispred Wc-a  je starija gospođa i kaže da je korištenje Wc-a  4 kune. U stisci s vremenom, sitnišem, poteškoćom  pri govoru, ne znan šta bi. Blokada u glavi, ali vidim spas u zadnji čas. Vidim vrata i znak za invalide. Kažem gospođi da sam invalid, a gospođa će na to:

  – Ne, to je samo za one s kolicima. 

Ne znam bil plakao il se  smijao, bil skričao  od muke. Tražim kune, nalazim i slijedi ulazak kroz rešetke, koje podsjećaju na zatvor, a ne na Wc. 

Jednostavno, u trenutku prolaska kroz rešetke  nastupa mi blokada nogu, ne ide. 

Gospođa me gura i kaže:   

– Ajde prolazi, al noga neće. 

Guranje daje rezultat i ja ipak uspijevam, ulazim i obavljam brzinski  veliku nužnu operaciju. Ma slijedi i novi prolaz kroz rešetke pri izlasku. Ponovno uvjeravanje:          

– Možeš ti to, ajde korakni. 

Naravno, palim na guranje i izlazim iz Wc-a.   

Za uspomenu na 23. svjetsko čudo, zvano WC Alkatraz, fotografijom bilježim  atrakcija  Splita. Izlazim, al nažalost operacija je trajala  predugo i ode bus bez mene.

 

Tko ti je kriv kad nemaš kolica?

 

P. S. Pozdravljam  i mjerodavne koji mogu utjecati,  edukacijom kolodvorskog  osoblja. Osobno mislim da je žalosno plaćanje Wc-a, jer svaki putnik plaća  kolodvorske usluge. 

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.