Pa ljudi moji dali je to moguće

Legenda novinarstva, pokojni Mladen Delić, je daleke 1983 godine u transu izgovorio rečenicu koju u zadnje vrime iz očaja veliki dio hrvatskog puka izgovara,
"Ljudi moji, šta je ovo, šta se ovo događa, dali je to moguće!" .
Šta se ovo događa, pitam se i ja prateći sportske dogodovštine u zadnje vrime.
Porazi na svakom planu, pa tako i sportskom planu svakog smetaju i peku, ali je najgore od svega toga kad se ne utvrdi pravi uzrok, di smo pogriješili.
Mnogi sportski stručnjaci to prvenstveno gledaju i traže uzrok u taktičkim postavkama i pogreškama kako igrača tako i trenera i naravno sve to se polagano maskira i pituraje zavisno iz čijeg tabora je obrazloženje .
Naravno, najlakše je bit general poslije bitke, tu smo dosta jaki.
Previše se poraza dogodilo u zadnje vrime, počevši od nogometne reprezentacije, Dinamovih posrtanja u Europi, priko tenisača, pa do naših košarkaša da bi se sve to moglo objasniti taktičkim pogreškama, sudskim zavjerama i nesretnim okolnostima.
Talent imamo bogom dan, igrači u velikoj većini slučajeva igraju u velikim i dobro organiziranim klubovima i u tim sredinama funkcioniraju dosta dobro, ali nisu "gazde" već samo kotačići, jer nemaju mentalnu snagu pobjednika.
Tu sad dolazimo u dodir sa našom prošlošću, di smo naučili da slušamo i radimo kako nam se kaže. Jednom riči, nismo naučili biti "gazde" i to nam je crna rupa u našem mentalnom sklopu.
Samo je mali broj naših sportaša ima drskosti iskočiti i napravit iskorak ka pobjedi.
Mala je razlika između pobjednika i poraženog, a razlikuju se u "glavi" .
Tu dolazimo do jednog imena _ĆIRO_. Svi ga znamo i mada ga nisam nikad obožava, niti ima neko veliko mišljenje o njegovim trenerskim kvalitetama, moram reć da on ima pobjednički mentalitet.
Uvik je njegova prva i zadnja bila da su njegovi nogometaši naj bolji na svitu. U većini slučajeva njegove "galvanske" struje su dobro punile akumulatore naših Vatrenih nogometaša.
To je naš naj veći i osnovni problem; što podcjenjujemo sebe i kad dođe stani pani situacija, kad se dile pobjednici i poraženi nemamo snage i drskosti da pokažemo da smo bolji od protivnika.

To je moje mišljenje o uzroku naših posrtanja,a posljedice ostavljam našim sportskim i inim ekspertima na razmatranje.