POTRAGA ZA STRELJIVOM

PRIČE S RATIŠTA

Ratni dani su pri samom kraju. To se osjeća na svakom koraku. Operacija “Južni potez” je u tijeku, a naša mala inženjerijska grupa odrađuje radove na ukopavanju u nekih točki te vršimo opskrbu topništva sa streljivom. Nalazimo se negdje u gudurama, u prostoru između Mliništa i Ključa. Topovi 110 rigaju vatru, bitnica radi zasebno i konstantnim topničkim pritiskom vrše pripremu terena tako da umnogome olakšavaju pješačkim snagama daljnje napredovanje. Naša zadaća je izrada skloništa za bitnicu od betonskih elemenata. Posao je odrađen i zaustavljamo se da pričekamo zapovjednika Tunu s jednim djelom grupe, da bi dobili daljnje upute i zadaće. Dok stojimo pokraj ceste, preko puta topnika, pokraj urušene kuće, kratkotrajni fijuk propara zrak i u trenutku je odjeknula tupa eksplozija granate u našoj blizini. Granata se okomitom spustila pa smo let i fijuk, u sveopćoj topovskoj podlozi, čuli vrlo kratko i praktično smo ostali bez stvarne reakcije. Nakon nekoliko trenutaka pogledom smo pregledali mjesto udara i shvatili kolika se opasnost u tom trenutku nadvila nad nas i cijelu topnički bitnicu. Granata je pala nekih 10 – tako centimetra od asfaltiranog puta tako da je smjer gelera bio usmjeren pod drugačijim kutom i samim time smo bili pošteđeni gelera, mi i topnička bitnica sa brdo sanduka granatama za topove. Malo smo se uhvatili u razmišljanju o ishodu situacije, da se udar granate dogodio desetak centimetra na asfaltu, te o smjeru kretanja gelera u toj priči. Razmišljanje traje kratko jer ratne zadaće čekaju. Zapovjednik Tuna stiže s ekipom i vraćamo se u bazu, u rano poslijepodne, suncem okupanog jesenjeg dana. Trojka, vozač Tatre i dva suvozača moraju pod hitno krenuti u Drvar po topničko streljivo koje je pri kraju na nekim pozicijama. Kreću u Drvar nekih 70 km u udaljeno skladište po streljivo, da bi dolaskom u Drvaru saznali da tog kalibra streljiva nema više te im je put pod noge i krenuti za Knin. Moraju prevaliti dodatni 70 kilometara i u Knin stižu u večernjim satima i dobiju također “odbijenicu”. Ni u Kninu nema više tog kalibra pa im je krenuti dalje u Benkovac. Putovanje se odužilo, sad već u kasnim večernjim satima stižu u Benkovac. Umorni i pomalo gladni stižu u vojno skladište te dobiju informaciju da u skladištu ima streljiva te započinje ukrcaj streljiva. Ukrcavši streljivo dobiju nareske i nešto kruha, večeraju s nogu, te kreću na povratak, sad već na putovanje od nekih 5-6 sati s kamionom.
Doručkujući u Mliništima oko 6 i 30 i pripremajući se za nove zadaće i novi dan začujemo dobro nam poznati zvuk sirene. Ekipa je upravo pristigla sa streljivom. Zadatak je izvršena a naše topništvo će nesmetani moć odrađivali svoje zadaće.

Ovu priču posvećujem našem suborcu Vajsti Vučkoviću, koji je nakon teške bolesti preminuo pridruživši se našim suborcima u rajskim dolinama.
Neka ti je vječna slava i hvala za tvoju nesebičnost
i požrtvovnost koju si darovao svome puku.