UČITELJICA ŽIVOTA

MISLI

Još u školskim klupama su nas učili kako je svoju povijest potrebno poznavati ako je ne želimo ponavljati.

Kada iz tih klupa pogledom pođemo povijesnim bespućima hrvatskog naroda vidimo borbu za goli opstanak, napuštanje domova, odlazak širom svijeta i zemlju prepunu stratišta.
Težak je to i trnovit put kojim hrvatski narod hodi i nosi svoj križ do današnjih dana, stradanja i patnji kroz Domovinski rat.
Sva ta bespuća protkana su ljubavlju, vjerom i domom, isprepleću se i povezuju, čvrsto vežući hrvatskog čovjeka za dom i domovinom, za koju su toliki ginuli.
Sanjajući otvorenih očiju, živjeli su i umirali, sjećajući se doma kojeg su ostavili u vjeri da će se jednog dana vratiti, na ognjištu vatru ponovno zapaliti.
Kroz sve te bolne povijesne rane i drame dom se ističe kao svjetionik u tami. Dom koji nam je orijentir, kamen temeljac na kojem s ljubavlju i vjerom neumorno gradimo budućnost. Izdižući se kao feniks iz pepela, ponovno se na zgarištima novi život rađa.
Hrvatski dom je snaga koja nam je u teškim i surovim trenutcima davala snagu da bi mogli istrpjeti najstrašnije rane.
Na ivici ponora, kada nas je od smrti samo oštrica krvavog noža dijelila, misli hrvatskog čovjeka su bile okrenute i usmjerene prema domu, obitelji i Bogu.
I danas mnogi pokušavaju rušiti naš dom, tu utvrdu ljubavi i topline koju obitelj izgrađuje. Pokušavaju nam ga oduzeti, ponovno srušiti, da bi mogli hrvatskim narodom ovladati.
Ljubav prema domu i domovini su snažno povezani s vjerom u Isusa Krista sina Božjeg, koji nam dolaskom na ovaj svijet daruje svoji ljubav i dom oca sveg u kojem ima mjesta za svakoga.
Pogledom na sve one koji pokušavaju taj naš dom i toplinu ognjišta rušiti, možemo kazati da svakim porušenim i spaljenim domom još čvršće stajemo u obranu svog doma u prelijepoj nam domovini Hrvatskoj.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.