PUSTINJA HRVATSKOG NARODA

VJERA I JA

Danas kada spomenemo pustinju mnogi će pomisliti na klimatske promjene koje su itekako aktualne. Pogled na pustinju iz vjerskog kutka za sobom povlači misao i prispodobe iz života Isusa Krista. Prije svega pustinja asocira na mir, toliko potreban za razmišljanje, u teškim životnim situacijama. Pustinja je ujedno i pokazatelj siromaštva duha kod pojedinaca. 

Kada pogledamo hrvatski narod u cjelini možemo kazati da imamo dosta sličnosti sa židovskim narodom, u hodnji ka slobodi kroz pustinju. Razmišljajući o židovskog ropstva u Egiptu, o načina kako ih Bog oslobodi, možemo kazati kako je i hrvatski narod bio dugo pod tuđinskom vlašću, sa svojim hodnjom kroz pustinju ka slobodi.

Kada smo uz Božju pomoć krenuli, oslobađajući se tuđinske vlasti, oduševljenje je bilo ogromno. Stoljetni san koji smo sanjali u okovima, počeo se ostvarivati. Uz Božju pomoć krenuli smo u neravnopravnu bitku protiv sile koja nas je čvrsto stiskala svojim šapama. Vjerovali smo i molili se za Božju pomoć, Majci Mariji se utjecali, s krunicom i Kristom oko vrata smo se borili. Uz velike žrtve i boli Božja Providnost nas je vodila putevima ka slobodi koju smo silno željeli.

Majka Marija po zagovoru svog sina Isusa Krista nam molitve usliši, oslobodivši nas nemani koja nas je stiskala i tlačila.

Slavili smo s oduševljem pomoć nebeskog oca i započinjali novi život, slobodni i nesputani, sami kreirajući svoju sudbu.  Vrlo brzo smo se u toj slobodi pogubili, a država opustošena ratnim razaranjima poprimila je izgled pustinje. Pustinje u kojoj su vladale hijene, zmije otrovnice i škorpioni, nemilosrdno i jasno pokazujući tko je vladar.

Nezadovoljstvo slobodom kojoj smo se toliko veselili splasnula je i mnogi su počeli prigovarati Božjoj pomoći. U takvom stanju počeli su tvrditi kako je u sužanjstvu bilo bolje nego u pustinji među zvijerima.

Vjera je došla na kušnju, gdje su mnogi pokazali svoju slabost, koliko su duhom klonuli. Kao što nam je Božja providnost dala ruku i povela nas ka slobodi, tako će nam dati ruku i provesti nas kroz pustinju objavljujući nam svoje naume preko svojih izaslanika koji će provesti narod kroz pustinju.

U srcu pustinje kada nam se čini da smo ponovno sami među zvijerima i ne vidimo kuda dalje sjetimo se poruke:

„Ne bojte se, Ja sam s vama!“

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.