PUSTINJA NA ASFALTU

MISLI

Živimo u vremenu koje mnogi nazivaju blagostanjem ili vremenom tržišne ekonomije. Živimo u vremenu demokracije,  kada imamo pravo samostalno glasati i izjasniti se kao pojedinac u društvu. Naravno to je i vrijeme protesta, štrajkova, traženja prava i pravice.  Površno gledajući reklo bi se po onoj narodnoj:  „Teče med i mlijeko“. No dali je uistinu tako?

Kada se malo pogleda ispod površine dali je to nazovi blagostanje stvarno ili u biti sve to ispada jedna obmana i fatamorgana. Danas živimo u vremenu šopingmanije, gdje se „darovi“ bacaju pod noge svim kojim kroče u trgovačke hramove. Sve je na dohvat ruke, od ulaska do izlaska iz trgovačkih centara. Floskule i parole vremena u kojem živimo je: „Uzmi i iskoristi sve, sve ti je na dohvat ruke.

Baš ta i takva filozofija je klica koju su posijali trgovački magovi da bi nam napunili vrećice i poskrbili nas sa svim onim što je potrebno da bi živjeli lagodnije. Naravno sve to ipak nešto i košta, pa se ponekad zapitamo:  „Tko će to platiti“?

I tu su trgovački mozgovi doskočili situaciji pa nam nude cijele palete razno raznih projekata kako premostiti jaz od novčanika do proizvoda.

Sveukupno ako se prepustimo blagostanju današnjice i dobrim namjerama onih koji brinu za nas nema problema živjeti ćemo veoma ugodno, s ružičastim naočalama.

Danas imamo mnogo dobročinitelja koji konstantno brinu za naše dobro i za sva svoje dobročinstvo nam zauzvrat uzimaju malu sitnicu u obliku provizija, nameta, poreza naknada i još mali milijun nazivnica za koje ne znamo ni da postoje.

Danas se pjeni more zbog novog nameta zvanog porez na imovinu gdje se naveliko diže prašina oko tog kako je banda bezobrazno posegnula u naš džep pa nas ponovno pozivaju naši dobročinitelji i uvjeravaju kako ćemo propasti, kako nećemo taj famozni porez moć plaćati kako će nas dokrajčit bacit na ulicu.  Ipak samo bih dodao jednu narodnu izreku:

Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe!

Ne znam samo gdje su se zagubili svi oni koji nas ne brane od svih drugih poreza, kojih nije malo.

Previše je dobročinitelja koji  brinu za naše dobro i blagostanje u kojem živimo. Sva ta dobrota, briga i ponude me vraćaju na biblijsku ponudu „dobročinitelja“ kada je Isusa Krista u pustinji obasipao svakojakim blagodatima samo s jednim ciljem:

Sve ću ti dati, sve će biti tvoje, samo budi moj!

Koliko smo primili darova i koliko smo u stvari slobodni odlučivati o svojoj sudbini? Koliko uživamo u blagodatima današnjici gdje nam na svakom koraku nude poklone, akcije, super povoljne minute.

Kada na kraju mjeseca poravnamo račun, kada „darujemo“ sve naše dobročinitelje i mecene koliko nam ostaje u novčaniku? Jeli to idealan put koji vodi na cesti i neimaštinu, ovisnost i život pod kontrolom