Takav čovjek nema problema sagnuti se do svakog pojedinca, njegovu osobnost i mogućnosti upotrijebiti bez obzira koliko se nekom činila beznačajne.

Otkad je Boga i čovjeka bile su podjele na razne načine i skupine. Od izborene samostalnosti Hrvatske popularne su podjele na Velike i male Hrvate, na velike i male vjernike,  u vrijeme marketinga smo dobili ljude koji imaju veliku karizmu.  Imamo značajne podjele kod mnogih na “obrazovane” i ostale. Mnogi sebe uzdižu iznad ostalih činjenicom da posjeduju diplomu i tim si daju za pravo prednosti u odnosu na ostale.

To je vrednovanja koje nam društvo nudi.

Kada pogledamo što nas uči vjera i koje vrijednosti postavlja kao orijentir vidimo srce i duh.  Um se ne ističe kao nešto posebno. Ne zato što je nebitna već zbog toga što je sam um bez duhovne komponente i srca djeluje više kao stroj a manje kao čovjek.

Gdje je danas čovjek i koliko može biti velik? Koliko uopće netko primjećuje nekog tko nije završio faks i tko se nije izdignuo iznad površine i sivila?

Kako kaže poslovica da odijelo ne čini čovjeka, tako ni diploma nije veća garancija da će netko s diplomom biti veći ili manji čovjek.

Koliko je čovjek u istinu velik pokazuju njegova djela, kojma pokazuje koliko se može “nisko” spustiti i primijetiti pojedinca pored sebe.  Prihvatiti da svatko ima srce, um i duh, da zaslužuje biti saslušan i uvažavan u potpunosti.  Prihvatiti osobnosti svakog pojedinca ma kako se njegove mogućnosti činile male, mizerne i beznačajne.

Pojedincima je diploma garant sigurnosti, ugodnijeg života za kojeg su se  debelo namučili dok su se školovali,  nekom služi kao ulaznica u društvo odabranih gdje ostali ne postoje.

Pojedincima je diploma sredstvo za rad, gdje dolaze do mogućnosti raspolaganja s društvenim resursima potrebnim da bi svoje znanje mogli oplemeniti, stvarati  nove vrijednosti za  društvu u cjelini. Takav čovjek nema problema sagnuti se do svakog pojedinca, njegovu osobnost i mogućnosti upotrijebiti bez obzira koliko se nekom činila beznačajne.

Taj i takav čovjek je velik i kao takav je primjer i pokazatelj kojom stazom krenuti da bi pronašli čovjeka u sebi.

Kada se rodimo krećemo u školu života koja u nama ostavlja najdublji pečat. U toj školi susrećemo  profesore svakojakih profila i mogućnosti, opet svaki ima za cilj naučiti nas jednu ili više lekcija. Susret s jednim od profesora je ostavio dubok trag na moj život. 
Veliki je to profesor!  Generacija smo pa ćemo vidit komu je  kakva štorija u libru vječnosti napisana. Na kraju života kad se punti broje i plodovi s životne oranice prikupljaju vidimo svu veličinu duha svakog od nas ali mogu sa sigurnošću svjedočitda da sam dobio izvanrednog profesora koji je kao i svi mi mali čovik priko kojeg nam se Bog očituje i prikazuje svu svoju veličinu i ljubav kojom nas grli i ljubi.

U oluji mog života Bog mi priskoči u pomoć  pomogavši mojoj barci ponovno razviti jedra poručivši mi;  
NEBOJ SE, JOSIP JE S TOBOM!
Velikom profesoru don Josipu Dukiću od srca  hvala.