Put prepun trnja i ponekom ružom

Klajo

Na samim početcima marketing kampanje su nudile sve od igle do lokomotive. Današnji marketinški genijalci imaju sofisticirane softvere i hardvere i čovjeku daruju drugi život, umnogom privlačniji od onog stvarnog. Nude mu blještavilo, šetnice, prostor za druženje, restorane, trgovine, vrtiće jednom riječju nude mu instant život i instant dom.

 

Od pamtivijeka čovjek je tražio malo više, nije mu bilo dosta samo srce već je tražio i ono malo duše.

Za neke je duša nepoznanica, negiraju da postoji, neki su svoje dileme stavili na vagu pokušavajući izvagati dušu. Stari svijet nije previše o tim stvarima razbijao glavu, reklo bi se da je uzeo zdravo za gotovo. To su bile stvari kao sveto pismo i nisu ni pomišljali dirati i skrnaviti svoje svetinje. No, nije baš tako nonšalantno preuzimao nečije teorije i vjerovao na riječ. Sve je ipak moralo proć detaljnu analizu i dobro bi promislio da bi nešto izmijenio.  Imamo mnoštvo poslovica koje je čovjek iznjedrio i ostavio kao baštinu. Svaka poslovica je kao suho zlato, vrijednost koja se i danas koristi. Mada se od datuma stvaranja do dana današnjeg izmijenilo toliko sistema, sustava, uz nevjerojatan tehnički napredak poslovice su još uvjek su tako žive i vjerodostojne.

Sve te mudre izreke je čovjek provjeravao,  preispitivao, dorađivao na svojoj muci.  I to je bila njegova filozofija života na kojoj je opstajao.  Sve to je zapisiva u svoju knjigu života koju su nasljednici za ognjištem prepričavali i pretresali, ne da su sumnjali i dovodili u pitanje već su kroz razgovor razmišljali i sebe nadograđivali, dušu svoju obogaćivali.

Što osta od starih vremena, od uzrečica i rujnoga vina?

Neki će kazati ništa a neki će reći da ima toga samo je negdje u zapećku prekriveno, malo prašine se nakupilo al još postoji.

Stari su znali kazati da sve što ima ime da postoji. Po toj starinskoj danas postoje ljudi bez duha, instant osobe.

Od prvih koraka mediji su pokucali čovjeku navrata i kao mađioničari nudili čarobne štapiće, rješenje za sve  što ga boli i tišti, sve želje ispunjavaju. Naravno u početcima medijske kampanje koja je bila tek u povojima,  nije mogla ostaviti velikog traga, tek su pojedinci kupovali tu instant lutriju da bi kupili sreću i zadovoljstvo.

Kada promatramo čovjeka kao nekakvu medalju a  svaka medalja ima dvije strane onda je na jednoj srce a na drugoj duša. Sad možemo doći do napasti pa početi raspravljati s onima koji nisu baš uvjereni da duša postoji ali nije to nakana ni poanta.

 Tu se ponovno vraćamo na medije koji su danas stigli od povoja do fakultetskih  klupa i katedra.  Toliko su ojačali da sada ne nude čovjeku nikakve čarobne štapiće već ga uče kako živjeti, što popiti. Prihvativši medije i marketing kao nadogradnju vrijednosti proizvoda čovjek dolazi u poziciju da i sam postaje proizvod i kao takav se nalazi u izlogu za prodaju. Kao takav čovjek prije svega gubi moć razmišljanja jer mu marketing nudi kompletno rješenje koje mu oduzima i pomisao na svoje razmišljanje i svoj stav, postaje instant osoba.

 Mediji su svoju mašineriju dodatno pojačali s izradom psiholoških profila ljudski potreba, do u tančine razrađuju strategiju i taktiku napada na najslabije točke. Udaraju na srce i razum kojeg marketing mašinerija bez većih problema može vrlo lako preoblikovati i bez većih problema kao instant osobu resetirati i postavke izmijeniti. Prihvativši igru pod krinkom pomoći i napretka čovjek gubi vic, duh, njegovi temelji su porušeni i kao takav postaje idealan i kao instant proizvod i kao kupac.

Današnji čovjek se oblikuje i bombardira, svjesno  napada tamo gdje je naj tanji. Kada izgubi svoje temelje, odbacuje duh i duhovnost koja mu tada samo stvara nelagodu i grč, prihvaća prečice kao najbolje rješenje koje nudi život bez muke i nauke, bez znoja i suza. Ostajući sam bez sebe, svoje osobnosti,  čovjek tada preuzima postavke reklamne mašinerije. Imaš sve što trebaš, nitko ti nije potreban, poruka je kojom ga hrabre da slobodno krene u život. U ponudi ima kruha i igara, centri, moderni Diznilendendi  koji postaju domovi. Na samim početcima marketing kampanje su nudile sve od igle do lokomotive. Današnji marketinški genijalci imaju sofisticirane softvere i hardvere i čovjeku daruju drugi život, umnogom privlačniji od onog stvarnog. Nude mu blještavilo, šetnice, prostor za druženje, restorane, trgovine, vrtiće  jednom riječju nude mu instant život i instant dom. Ipak, sve  to ima svoju cijenu i ne možeš ući u takav dom kao odrpanac. Kako premostiti taj silni jaz koji se nalazi ispred nas i ponude koja nam se nudi a za koju je potrebna novac?  Softveri se svakim danom usavršavaju pa su tako nazgled grdi problemi za njih problemčići.

Rješenje jednostavno i praktično, plastično plaćanje koje je jednostavno da ne može biti jednostavnije, kako čovjeku izvući novac iz džepa. Kada krenemo iz tih palača sreće i zadovoljstva u naše skučene i ruševne domove nastaje lom koji lomi ponajprije oni dio za koji su nas uvjerili da ne postoji. Duša nam pati, nezadovoljstvo ubija  a mi nemamo  nekog lijeka za takve bolove i upadamo u rupe, u depresije. No stručnjaci imaju i za takva stanja rješenje, povratkom natrag u lažne domove i peglanje duše. Tu se mnogi bore protiv vjetrenjača gdje sami nemaju nikakvi šansi u borbi protiv softvera Nezadovoljstvo koje vlada u nutrini čovika ga samo još više gura natrag u ovisnost i trgovinu.

 Nesretni i nezadovoljni su najbolji klijenti jer svoj novac su spremni potrošiti da bi kupili zadovoljstvo i mir.

U dubini, u sebi osjećaju da nešto nedostaje, nekakav kamenčić u mozaiku koji im je potreban pa kreću u silnu potragu za njim po trgovinama ali ga ne nalaze.

Toliko se istroše materijalno, fizički i psihički da tada dolazi do lomova i teških stanja gdje marketinška mašinerija više nema utjecaja ali kao takav čovjek im nije više bitan, jednostavno ga odbacuju.

Čovjek dolazi u bezizlaznu situaciju i kreće u potragu za rješenjem.  Nakon što je izgubio tlo pod nogama i dodirnuo samo dno dolazi do samostalnog resetiranja i vraćanje na stare staze istražujući i ispitujući sumnjičavo ponuđena rješenja. U tim danima mnogi život oko sebe  pogledaju drugim i drugačijim očima i odjednom ugledaju medalju s dvije strane. Započinje borba za život, spoznajući koliko je duh i duhovnost bitna karika. Shvaćaju da je čovjek bez duše kao naj bolje jelo bez začina, kao instant napitak.  U vremenima prije marketinga nije postojalo instant napitaka i instant ljudi al za pojedince je vrijedila uzrečica:

„Smućaj pa prolij.“

Nakon otrežnjenja mnogi pogledom unatrag sebe vide kao nekog  kom je nedostajao dio tijela. Da, čovjek bez duše je ruševina koja se samo povratkom na staze života može ponovno izgraditi u prelijepi dvorac. To je dugačak put, prepun trnja i ponekom ružom.

Next Post

KNJIGA SA KAMENA

Poštovani prijatelji, rađa se knjiga kamena. Svima zahvaljujem na podršci i lipoj riči. Davala mi je snagu i energiju da ostvarim želju, da se sjetim […]

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: