RAJ I PAKAO OVOZEMALJSKI

 

 

Od davnina se djecu strašilo sa svim i svačim, a samo sebe mukom paklenom.  Znalo  bi se reći da je dobar strah komu ga je Bog dao. I najtvrđi se smekšaju kada se približava samrtna ura. Što je sigurno, sigurno je. Netko živeći u vjeri, netko straha radi. Reklo bi se da nema velike razlike, jedni i drugi se „čvrsto“ drže, vjernici  za vjeru, a za one koji ne vjeruju stari bi znali kazati kako se zubima drže za zrak i nije im lako.

Zanimljivo je i to da  se od davnina razmišlja o životu po smrtnoj uri, i tu se nekako zastajalo, zapinjalo kao za draču.  Tu velikog biranja nema.

Blaženi oni koji vjeruju, a ne vidješe!

I nije baš jednostavno povjerovati kada kročiš nogama na ovaj svijet. Znali su ljudi kroz šalu reći jedan drugom da im jave  je l’  sve onako kako se govori.

Tu ulazimo u onaj prostor zvan vjerovali il ne.

Jedni vjeruju bez pokrića, a drugima ni Picaso ne može dokučiti, nit pojasniti. Svi smo ipak podosta puta čuli i mnogi na svojoj koži osjetili uzrečice:

–              Ovo je raj na zemlji!

–              Ovo je paka od života!

–              Obitelj prolazi paklene muke!

Možemo još nabrajati uzrečica a opet sve je to dio životnog puta, kod nekih muka paklenih, a kod drugih suprotnost, mir  i harmonija u životu.

Moj djed je znao kazati kako sve što ima ime i postoji, pa se vjerojatno i uzrečice mogu uklopiti u to  pravilo.

Život se ponekad „poigra“, možemo  kazati kako su dionice životnog puta kod nekih prepune muka i tragedija, pa znamo kazati bez previše razmišljanja da čovjek ima pakao od života. Ti ljudi dobro osjete svu žestinu sudbine, koja se čovjekom poigra kao s igračkom. Izvana možemo vidjeti olupinu, dok paklenu pustoš nutrine  ne možemo niti naslutiti.

Jeli ta pustoš koja vlada duhom pojedinaca dobra ili loša kopija onog što čovjeka čeka po smrti, možemo nagađati. Vjera i ljubav je suprotnost koja nam daje toliko snage da ne popustimo i potpadnemo pod jaram zla.

Ta ljepota, za koju znamo kazati da je raj na zemlji, prolaze obitelji rastući i dajući plodovi koji su svakim danom zreliji.

Kako izbjeći životni pakao i uživati rajske plodove ovozemaljske ljubavi i blagoslova?

Nažalost mnogi se uhvate na baketinu đavolije ljepote koja ti poklanja sve što ti srce poželi? Kako se oduprijeti, kada je slabost ta koja zatitra kad nam ponude kruh svrh motike?

Mnogi se ne mogu oduprijeti  tim raljama zla, posustaju  i padaju u ponore. U nedostatka snage i prepuni boli ne mogu se otrgnuti iz tog paklenog stika. Tada ih samo Božja ljubav može istrgnuti i spasiti od zla. Božja prisutnost koja nam u tim trenucima vida rane, objavljuje nam se preko dobrih ljudi. Daruje nam ljubav, mir i mogućnost da sutra i nastavimo misiju nesebičnosti u darivanja Božje ljubavi.

Pad, bol i muka koje prolazimo su blago koje nam je darovano, da bi mogli cijeniti čovjeka, da bi sutra mogli pomoći i podići nekog potrebitog naše nesebičnosti i Božje ljubavi.                                        

Lakoća primanja darove je zamka u koju je lako upasti , zamka zbog koje je potrebno podvući crtu kad nam nije potrebita više pomoć, kada ima potrebitijih od nas. Primanje u potrebi jest milosti božje prisutnosti kroz ljudsku dobrotu. Primati i davati je ljudski i normalno, ali tu je granica pakla i raja vrlo tanka i lako se poskliznuti.

Poklon je djelo naših ruku, znoja i muke, stoga je veličina darivanja, užitak kojeg nam ne može nitko platiti, nit se može mjeriti ljudskim mjerama

Ljubav je ta snaga kojom nas Bog oboruža da bi mogli krenuti kontra zla i pomoći čovjeku u nevolji, pomoći mu da lakše prebrodi paklenu putanju kojom se kreće. Pomoći mu da osjeti rajske blagodati pomaganja i ljubav prema bližnjemu svom.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.