RASTANAK

Klajo
  •  

Tišina je nevidljiv zid

između nas podigla

Kada je iz doma

Na put krenula

 

Svatko u svojim mislima

Svatko u svojim snovima

Samo je tišina tu

Teška i opipljiva

 

Na njenom licu

Osmjeh opojan i varljiv

Grč se ne može skriti

Kada krene suze će liti

 

Ruke nemirne i znojne

Jedna drugu traži

Zagrljaji i polj​​upci

Nikad nisu bili slađi

 

Pogled je negdje u daljini

Osmijeh priča svoju priču

Suze su potekle niz lice

Kad je krenula sa stanice

 

Odlazi, ostaje mi pogled

Osmijeh i nada

Ostajem u grču i tišini

I beskrajnoj praznini

 

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Next Post

VUKOVAR JE HRVATSKA, HRVATSKA JE VUKOVAR

Zbog mnogih koji ne mogu koraknuti naprijed, koji noćima i godinama gledaju u tamu, nemamo pravo naprijed krenuti, u tami ih ostaviti.

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: