RENY S LJUBAVLJU

Sve moje ljubavi su bile kratke i sa puno tuge. Možda ne previše lijepe ali s puno duše.

Sve su ljubavi lijepe samo se prva ljubav ne zaboravlja, pamti se onaj zanos, trenutci kada čovjek ne hoda po zemlji. To su trenutci kada preselimo na drugu planetu, planetu ljubavi. Trenutak prvog klika, trenutak kada sam prvi puta osjetio snagu ljubavi čovjeka mijenja, život dobije drugačije dimenzije. Na žalost ti trenutci su bili kratki i bolni, Nestajali su kao jutarnja rosa. Nestajali su i zbog tog jer me snaga tih osjećaja plašila. Zbog toga sam moje staze ljubavi lomio, kršio, rušio sve mostove i hodio sam putevima bez povratka.

Mladost dođe i prođe, ne može se vratiti. Ostaju samo sjećanja. Prolaskom kroz turbulentno razdoblje Domovinskog rata i ulaskom u 30-te godine života ostaju mi sjećanja koja nosim u sebi i sve moje ljubavi. Prepustivši se rijeci života gdje više nema onog zanosa ostaju mi uspomene koje mi pomažu da se nosim sa samoćom koja me pritiska i boli. Pomisao na život koji je ispred mene nimalo nije ugodna. Pomisao na život bez ljubavi  me razara. Želim život i ljubav, želim obitelj, krećem u utrku života. Počinje moja on-line borba za budućnost, za ljubav. Putem web stranica ponovno ulazim u svijet ljubavi. Iako je sve to virtualni svijet, ipak počinjem živjeti. Ponovno upoznavanje, prisjećanje na abecedu ljubavi budi u meni život. Uzbuđenje koje vlada prilikom on-line susreta daju mi za pravo da vjerujem da sam na putu koji vodi ponovno u život. Prvi kontakti koji se odvijaju u on-line svijetu daju mi vrijeme i mir za dodatno upoznavanje prije stvarnog i živog spoja. Javljaju se osjećaji na koje sam zaboravio, uzbuđenja koje rađaju prva kava i susret u dvoje. Ponovno živim život  punim plućima i tražim ljubav, ženu spremnu da  krenemo zajedno u život. Prolaskom kroz virtualni svijet ne ostavlja me ravnodušnim, poznanstva i prve kave dolazi i prolaze ali ipak nešto nedostaje. Nedostaje klik kada dvije osobe prelaze u neki drugi svijet, koji žive samo za sebe. Ljeto je, odlazim na još jedan spoj uživo. Prvi susret i pogled, osjećaj koji postoji ipak nije ni najmanje ono što bi trebalo biti. Nemir je zavladao nakon još jednog krivog spoja. Posustajem i dolazim do zaključka da je ipak sve skupa on-line svijet priča za sebe. Dok se vraćam doma donosim odluku. „Izlazim iz virtualnog svijeta i vraćam se ponovno u stvarnost.“ Vrativši se doma pokrećem računalo u želji da ugasim svoj virtualni život. U tim trenutcima pogled mi pada na fotografiju žene koju sam upoznao ali se duže vrijeme nismo čuli. Još samo da se javim i pitam kako je, što ima i to je to. Taj trenutak se odužio i produžio. U tim trenutcima proradila je neka tajna veza između nas. Više ništa nije kao prije, ušli smo u svoj svijet ljubavi. Počeli smo živjeti naš život kojeg smo krili i čuvali samo za sebe. Dugi razgovori su nam se činili sve kraći. S nestrpljenjem smo se veselili našoj prvoj kavici. Od tog trenutka život ponovno ima drugačiji smisao. Počinjemo živjeti jedno za drugo, za trenutaka kada ćemo se sresti uživo. Svakodnevno se sakrivamo od života i ljudi i sve više se spajamo i upoznajemo, linije mobitela gore iz dana u dan.

„ Ima neka tajna veza

za sve ljude zakon krut

njome čovjek sebe veže

kada bira neki put“

To su stihovi koji govore za sebe. Naša tajna veza živi, brižno je čuvamo i njegujemo. To su trenutci koje ćemo pamtimo i uvijek ih se rado sjećati. Trenutci koje odvajamo za sebe su sve duži i svakim danom smo uvjereniji da smo kliknuli zajedno.Živimo u vremenu kompjutera pa nam je jednostavnije i laganije pričekati trenutak prvog susreta. Nakon mjesec dana padaju prvi planovi gdje ćemo se naći. Izlet na Plitvička jezera nam se čini kao idealna opcija za susret. Odlučivši detalje i dan sastanka polagano se spuštamo na zemlju, jedan dio nas je počeo razmišljati. Što ako je sve to ipak on line fatamorgana ako uživo budemo stranci.  Lagana nervoza i neizvjesnost je ipak normalna, daje dodatnu draž očekivanjima, bar smo uvjereni u to. Dolazi dan prestanka rada u ilegali i izlaska na sunce. Prekidanje jednog poglavlja koji je zasigurno vrijedan i ostat će nam u trajnom sjećanju. Ujutro 16. kolovoza na svetog Roka, zaštitnika mog sela polazimo na Plitvice. Dječačka uzbuđenost u meni vlada . Mobiteli su uključeni veza je uspostavljena i u stalnom smo kontaktu. U tim trenutcima se prisjećam mladosti i prve ljubavi. Razmišljam  hoću li osjetiti ponovno onaj isti ushit oduševljenja. Hoću li ponovno čuti one iste riječi „Volim te“, dali je to taj trenutak i ta osoba koja će srušiti sve moje brane i prepreke, kojoj ću podariti svoje srce

Mladost je prošla ali ljubav se nije izgubila, još uvijek vatra gori u meni. Isplati se živjeti za trenutak kada si spreman s nekim krenuti u zajednički život. Do Plitvičkih jezera ima dva i pol sata vožnja, uzbuđenje raste svakim trenutkom približavajući se Plitvicama. Nakon mjesec dana virtualnog upoznavanja došao je trenutak istine. Sve će biti mnogo jasnije nakon prvog pogleda i osmjeha, govor tijela će govoriti više od riječi. Nadomak smo cilju, nakon zadnjeg dogovora gdje ćemo se sresti gasimo mobitele. Kao u filmu uzbuđenje se bliži svom vrhuncu, trenutak sastanka je sve bliže. Uzbuđenja koje vlada doslovno nas povezuje bez žice.  Rastovača je mjesto našeg prvog susreta. Parkiram automobil uz glavnu cestu i tražim pogledom crvenu Opel Corsu. Nakon par trenutaka iza okuke se pojavljuje Corsa. Stiže Renata, crvenokosa Zagrepčanka. Gubim tlo pod nogama dok prilazimo u susret. Pogled, osmijeh i zagrljaj su bili ono što smo zajednički sanjali, a sad postaje stvarnost. Nije više postojala nikakva dilema, naš susret i opuštenost koja je zavladala od prvog trenutka bili su zalog da će iz našeg prvog susreta u Rastovači izrasti čvrsta veza i novi život u koji ćemo zajednički krenuti.

 

Svim onima koji su zapeli u krivim ulicama života poruka je da se isplati živjeti i u ljubav vjerovati. Tada je sve samo stvar trenutka kada ćemo s nekim kliknuti.