To je (samo)UBOJSTVO

Objave PRIČE S RATIŠTA

Još jedan  branitelj u nizu, u nizu kojem se ne vidi kraja. Hrvatski branitelj, Josip Birtić (54), koji je izgubio rat protiv svoje domovine, kojeg su zgazili i uzeli mu čast i ponos, dostojanstvo.

Danas samo pojedinci vide i čuju vijesti o suicidu hrvatskih branitelja i još brže zaboravljaju takve vijesti. Velika većina čuje vijesti samo kada su u pitanju prava i povlastice kako se to stručno i šminkerski kaže.

Velika većina samo razmišlja o braniteljskoj populaciji kao nametnicima i štetnicima ovodanašnjeg društva. Grozan je osjećaj kada ti netko u lice kaže da si mu težak da ga sputaješ u životu, da si niš koristi. Grozno je osjećati se kao dio povlaštenih kojima teče med i mlijeko samo zato što su si nadjenuli ime da su kao ti nešto branili i borili se za nešto. Prošlo je ne znam koliko godina pa kako da znam šta se to događalo, reći će mnogi danas.

Teško je biti nemoćan, gladn i žedan a živjeti i imati prava i povlastice.  Tražiti prava i obilaziti institucije, od šaltera do šaltera, od sobe do sobe, od  činovnika do činovnika i na svakom mjestu čuti isti odgovor, vidjeti isto slijeganje ramenima, to je poražavajuće teško.

Taj put sam prolazio s jednog kraja grada na drugi samo jer sam tražio nekakvu mogućnost da mi dodjele povlasticu besplatnog prijevoza pošto sam konstantno po bolnicama. Nisam uspio svi su manje-više bili uredni ali su utvrdili da sam zaposlen, da primam naknadu za bolovanje 1200 kuna, pa shodno tome nemam pravo po ni jednoj osnovi.

Pa stvarno za koga ili što smo se uopće borili dali za političku kasti kojima ćemo biti kvisko ili možda za onaj dio koji nas gleda preko nišana povlastica ili buduće generacije koje će biti u nedoumici dali je rata uopće bilo ili smo mi to izmislili da bi doobro živjeli.

Sjetimo se suza radosnica nakon “Oluje”, kada smo se našli u zagrljaju svojih najbližih, tog osjećaja kojeg ne možeš kupiti  u šoping centru ni u tvornici snova a sjećamo se mi sa suzom u očim i onih koji su zajedno s nama rame uz rame borili.

Ti osjećaji su teški ¸a ujedno neprocjenjivo bogatstvo svakog branitelja.

 

Koliko čovjeku mora biti u srcu i duši teško, koliki je put pred njim da bi došao do kraja?