SINE MILORADE ŠTO TI RADE

 

 

Vrijeme prolazi, rat za mnoge u zaborav odlazi. Danas kada s odmakom slušamo priče iz davnina onda ostajemo u dilemi  i to velikoj, pitajući tko je Milorad Pupovac?

Jeli to čovjek ili supermen?

Nekako mi se čini da bi mogao biti “dva u jedan”, jer ipak supermen jest to je nepobitno, sam protiv svih (čitaj Hrvatske), ne uzmiče, nekako izmiče pa se pojavljuje kao pravi supermen. Već dugo ne prakticiram pratiti medije, ali Bogu hvala imamo stričeka koji sve zapisuje i stane sve u kantu od kompjutera.

 Pa kad načujem da je nešto gospon Milorda ružnog rekao i huljama u lice pljunuo onda priupitam stričeka da mi pojasni što reče i što je pisac mislio kazati. Pogledam i mogu kazati da je kao političar stvarno dobar, ima takta i iskustva, moglo bi se kazati da je dobro ispekao zanat političara, jer je u klupama već od 1995 godine.

Na našu žalost tako dobar političar za Hrvate je vrlo loša vijest. Iz  malo i ničeg izvadi puno i okreće vodu na svoj mlin. Koji dobro melje istinu o ratu, pa slušajući ga netko tko nije odavde može samo kazati: “Bravo čovječe, nije ti lako, ali ne boj ih se”.

 

 

 

 Poslušam neke izjave  koje nisu izvađene konteksta. Toliko sve dobro upakira i izrecitira da  netko sa strane može ostati zaprepašten.  Upitati se, što je s pravima čovjeka, pravima manjina, naposljetku kakva je to država u kojoj se sve to događa?

Tko ne poznaje surovu zbilju ovih prostora, već  samo političku mašineriju koja je širom sjeta širila istinu o Hrvatima kao genocidnom narodu, jednostavno prihvaća to kao činjenicu.

[sociallocker id=”10131″]

Siguran sam  kako zadovoljno trljate rukama, jer mali cvjetić koji vaši djedovi davno zasadiše raste i raste i sve se bolje uočava, a mnogi ga Hrvati zalijevaju svjesno i nesvjesno.

Mnogi napadaju Vas gospodine Milorade, ali nažalost samo ste posljedica i vješto koristite kratkoću mnogobrojnog razmišljanja, gdje mnogi znaju kazati da je ovo moja država i mogu raditi što hoću. Da, možemo raditi što hoćemo i odgovarati za svoje postupke, uvjeravati mnoge što je i kada nastao pozdrav “ZA DOM SPREMNI”,  tko ga je koristio, a tko zloupotrebljavao. Pri tom svakodnevno nosimo kanticu i konstantno zalijevamo taj srpski cvjetak.

Gospodine Milorade vrlo ste vješt govornik i dobro (zlo)upotrebljavate taktiku, napad je najbolja obrana, a poslije tog u saboru možemo čuti izjave tipa što i ti ne ode prikolicom za Srbiju.

Mnogo bolje i konstruktivnije je osvježiti pamćenje koje zna biti selektivno i priupitati Vas:

  -Sjećate li se kada je hrvatski narod bježeći u krvavim traktorskim prikolicama, u suzama spašavao samo živu glavu  noseći zavežljaj u ruci?

Gospodine Milorade, žalosno je činjenica vidjeti kako svake godine obilazeći stratišta gdje još jednom žalite za svojim žrtvama, podsjećajući javnost i svijet kako zločinci nisu privedeni pravdi, dok skup u Vukovaru kojem je također cilj pronaći zločince nazivate orkestriranom kampanjom gradonačelnika da bi nedužne ljude zatvarali zbog stradavanja civila. Žalosno je to da monstruozne zločina koje su počinila vaši  braća iz Srbije nazivate stradanjima, a ne stvarnim nazivom, priznati činjenice i pokloniti se mnogobrojnim žrtvama mrtvim ali i živim.

Možda bi tada srpski narod koji živi u Hrvatskoj imao zdravije temelje za suživot bez mržnje o kojoj tako lijepo predete.

Da ne kažem da je žalosno da za tako nešto se mora zasjedati i odlučivati dali otići i odnijeti  vijenac.

Osobno žalim što Vam mnogi daju za pravo i konstantno ponavljajući pozdrav ZDS zalijevaju vaš cvjetak. Ne znam točno od kada je pozdrav ZDS i nije me briga, ali znam da se hrvatski narod kroz svoju cijelu povijest borio za svoj dom i opstanak na njemu.  U takvom jednom povijesnom trenutku HSP je krenuo u obranu svog dom, a ne ratovati , kako rekoste, jer je bio napadnut od vaše domicilne države Srbije. Taj dio hrvatske mladosti koja je čvrsto stala u obranu svog doma je koristila pozdrav ZDS, braneći se. Velikim djelom je zaslužan za opstanak hrvatskog naroda na svojim ognjištima, pa vas i ta činjenica boli.

Ne pada mi na pamet kazati da nije bilo zločina i s hrvatske strane, jest bilo je zločina jer ubiti i jednog čovjeka je veliki zločin. Zločin se dogodio i u Varivodama, ali  možda ste zaboravili da se 1991 godine na cijelom teritoriju Hrvatske odvijala krvava kampanja nazvana “Spaljena  zemlja”.

Na kraju se ne mogu oteti dojmu da je prilikom vašeg govora u saboru bila tišina kao u učionici, kao da ste predavač za katedrom.   Žalosno da nitko nije uzeo za pravo izići poslije vas na tu istu govornicu i argumentirano odgovoriti na cjelokupni vaš govor.  Možda bi tako stvarno branili boje države a ne stranke, možda bi tad stvarno zaradili svoju plaću.

[/sociallocker]

 

 

Trebate biti prijavljeni za objaviti komentar.