Škverska posla

Ma ljudi moji, jeli to moguće, šta je ovo? 

Ka da sad čujem pokojnog Mladena Delić kako se raspametija.

Mogli bi i danas uzviknuti slušajući pametni svit u novinama i na televiziji. Naprosto ne možeš slušati prepametne glave kad se uhvate objašnjavati, ne znajući o čemu pričaju. Danas je brodogradnja aktualna. Naravno većina današnjih menadžera, novinara i političara sve svoje poslove svršavaju iz fotelje, jer fotelju triba čuvat. 

A e, lova je to. 

Možda bi o škveru štošta i saznali kad bi obukli trliš i radničke cipele i malo dublje zagazili u problematiku propadanja škverova. Možda bi tada shvatiti  svu sirovost radnog mjesta gdje čovjek radi. Možda bi im bilo dobro sa sobom povest i mladog dečeca, koji je ronio suze  na odmaralištu nad sudbinom dviju  gospođa koje će morati da rade do cigli  67 godina, 

a do jučer je samo klimao glavom, “da šefe, tako je šefe”, davši svoj prešutni glas za taj zakon. Jadniček nije ništa znao, a sad je izučija fakultet, curi pamet i iz ušiju. Pa možda za prvu ruku da sami novinari pokušaju saznati pravu istinu pa je prenesu svojim  šefovima. 

Radeći u škveru na navozu puno tog sam vidija od krme do pramca. Priče o brodu kao nekom sofisticiranom proizvodu ne drži vodu. Slikovito rečeno to je gradnja ka i svakako druga gradnja koja ima svoje posebnosti svoje zakone.

To je ogromna hrpetina lima dosta loše posložena di se gube ogromni novci dok se sve dovede u red.  Ti gubitci su često smišljeno rađeni, a ima i gubitaka uslijed nesposobnosti  kadra kojem je ispod časti “peći zanat”, informacije sakupljati od radnika iz proizvodnje koji ima svoj dio posla u malom prstu. Tada bi bolje i brže povezali konce o “sofisticiranom proizvodu” Možda tada i novinar ne bi pričali priču o nečem što ne razumije. Možda bi se svi zajedno zapitali kako je u mojih 8 godina poginulo više od 10 ljudi za koje nitko nije odgovara. Plakati za granom gospodarstva koja ne donosi ništa do gubitaka i radnika koji rade jedne od najtežih poslova je pomalo žalosno i licemjerno.  Što se tiče kadra obrazovanog za stvaranje dodatne vrijednosti  nije kraj svijeta. Oni koji  budu kvalitetni sigurno će svoja znanja biti u mogućnosti prenijeti u nekom drugom poslu.

 

P. S. Kako to da naš stručni kadar ima tolika znanja a proizvod svega su ogromni gubitci. Jeli sofisticirani proizvod naša grdosija od 300 metara vrijedna  cca. 50 mil. dolara ili “brodić” dugačak 35 metara proizveden u Nizozemskoj kojem je vrijednost preko 100 milijuna?

 

 

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.