SLUČAJNA ZEMLJA

Klajo
Sve manje pratim televiziju i vijesti iz nesvjesti, tu i tamo pogledam na portalima pokoju vijest pa me zaboli glava.
Svukud gužve, ljudi ko u priči, čovjeka nigdje vidiku. Nažalost odstupanja od Božijeg zakona i morala su na svakom koraku.
Moram priznati kako teza sadašnjeg predsjednika o slučajnoj državi ima donekle uporišta. Kod nas je skoro pa sve slučaj do slučaja, a slučajeve proizvodi mnogi u svojoj kužini. Čitam izjave o izvedbi himne i o tome kako je sveukupno viđen samo jedan loše režiran filmić za kojeg se nismo borili.
Slučajno ili ne u nas je preveć užarenih glava koje su ipak toliko milostive da dopustu suncu danas malo ogrije. Ti naši “velikani” još uvijek ne nađoše svrsishodno da  sjednu za stol i jednom zauvjek dogovore pravila igre i bontona, te takvim činom pokažu karakter i ljubav prema svom narodu.
Sad nakon 25 godina potrebno je utvrditi zašto smo se borili.
Želimo raditi studije za što smo se borili, al nema tu velike mudrosti. Možemo slobodno kazati da smo bili primorani  braniti se od žestoke i krvave agresije Srbije. I jednom za svagda  izbaciti neke slučajne termine kao što su takozvana i samozvana JNA.
Takvi slučajni nazivi, ni najmanje nisu slučajni već dobro isplanirani “trojanac”, jer vojska takvog naziva nije mogla bit mule ni kopile, već neman bivše države.
Takvim nazivom “slučajno odabranim” mogli bi tužiti i tražiti odštetu od svih republika, slijednika bivšeg braka. Vjerojatno se zbog toga i ne pokušava ozbiljno uhvatit u koštac sa Srbijom, jedinim sljednikom krvavih pohoda i organiziranih zločina i zatražiti odštetu. Sjetimo se slučajnog naziva srbočetnička vojska, još jednog slučajno – ukrasnog naziva.
Kad se vratimo u stvarnost i pogledamo unatrag možemo zaključiti da smo debelo bolestan i nezadovoljan narod. Brat bratu nema vlade koja je vladala već su samo  pokušavali što više ušićariti za svoja pokoljenja, učeći se na svom narodu. Nitko nam od vlastodržaca nije po HUS-u, konstantno zazivajući nekog trećeg da nas spasi.
Iz prošlosti nažalost ne učimo, stalno ponavljamo iste pogreške. Još se ponašamo kao djeca krijući se iza svoje sjene, pa se često sami sebe prepadnemo, pošto izgubišmo staratelje.
Čudimo se političkim garniturama zbog čega se ponašaju kao i mi sami, kao djeca pa svatko nosi svoje igračke i određuje svoja pravila.  Čudimo kako je Josipa “mjaukala” pjevajući himnu, pa gospodo Josipa njeguje svoj kompletan imidž od kada znam za sebe.
Čude se mnogi i zgražaju kada vide predsjednika i još k tom osuđuju sve i svakog oko sebe, krivce za izbor. Čudomo se kako je to Milanović pobjedio s  cca 30 % glasača u Hrvatskoj , cca 2 miljona glasača nije glasa dalo predsjedniku.Na što ovaj narod danas spade. Bojimo se masona , partizana, mladunčad od vukova, sami sebe. Vjerojatno što mnogi heroji padoše, a osta podosta kukavelja. 90 posto je na face buci gdje se vrhunac građanske slobode i neposluha broji u klikovima ili u klasičnom cipelarenju. Mi malo stariji znamo temeljnu nit vodilju koja nas je čuvala, vodila i hrabrila u najtežim trenucima:

“BOGU SE MOLIM I SAMO SRDŽBE BOŽJE SE BOJIM”

Ovakvo  čudno stanje straha u kojem se mnogi nalaze, nazvao bi ŠKUDIZAM.
Moglo bi se zaključiti da pored mnogobrojnih političkih raslojavanja postoji i ratno raslojavanje na ljude koji su branili svoj dom i na one koji su se (iz)borili….

 
 
 
 
 
 

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Next Post

"Vukovarski deveti krug" Miljenka Miljkovića

Još jedna priča o borbi zla i tame protiv svjetla i obitelji kao lanaca ljubavi u kojem nema slabe karike. Ljubav koju nam Isus pokloni […]

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: