SRCE VATRENO

Kažu nismo imali sreće.
Pa u nekim trenucima i nismo imali sreće.
No uspjeh bazirati na sreći nije baš pametno.
Sreću je potrebno tražiti, isprovocirati.
U lutriji je sreća vrlo bitan faktor, a u nogometu postoji taktika, stručna sprema, motivacija. To su bitni faktori kad je nogomet u pitanju.
Na žalost igrali smo igru koja je vodu vodila na protivnički mlin. Igrali smo ziheraški. Čekali smo da protivnik sam sebi zabije gol, a praktički smo ga zabili sami sebi.
Strinić je kardinalno pogriješio poklanjajući portugalcima loptu iz koje je slijedila munjevita kontra. Nitko od naših igrača u tim trenutcima, 3 minute prije kraja produžetaka, nije smatrao za shodnim napraviti prekršaj. Napraviti prekršaj, a moglo se, da bi zaustavili ubitačnu kontru. Naši igrači preskaču taktički dio obuke u našim klubovima. Ne zato jer im se neće učiti o taktičkim postavkama i varijantama već zbog toga što su naši treneri vrlo tanki kad su taktičke finese u pitanju. Zbog tih finesa mi gubimo utakmice.
Na kraju da se osvrnemo na naše igrače. Hrvatska trenutno ima vrlo potentnu reprezentaciju koja je u samom vrhu po kvaliteti. Većina igrača su nosioci igre u najjačim klubovima starog kontinenta.
Pjaca, Rog, Halilović, Vlašić nisu mlade nade HR nogometa, već igrači koji su nosioci igre u svojim klubovima.
Velika je šteta što gospodin Čačić nije imao hrabrosti mladog Pjacu gurnuti u vatru od samog početka, jer momak ima moć, znanje, drskost, glad za uspjesima i dokazivanjima na velikoj sceni.
Kada imaš igrače takvog kalibra kao što je naša ekipa onda se ne igra ziheraški. Ne opravdava se da smo igrali dobro te da nam je za prolaz u daljnji krug natjecanja samo nedostajala sreća. Nama je nedostajao gard pobjednika koji melje protivnika od početka do kraja