Strah

Ljudi moji idu izbori, dan kada biramo i odabiramo tko će vodit Hrvatsku. Vjerojatno da će u nedjelju biti i onih koji neće izići i dati nekom svoj glas. Ništa čudno nakon što smo u ovih 25 godina slušali što su nam govorili  i obećavali, a nisu ispunili. Stara izreka “Obećanje ludom radovanje” najbolje može dočarati kampanje uoči izbora. Kada čovjek sluša i prati sve te priče i obećanja koja se daju stvarno dolazi u zabludu i pomisli da u tom ima nešto, da čovjek zna što govori i kako do tog doći. No, nažalost poslije svakih izbora se odvija neka nova priča. a politička klika koja dobije povjerenje “naivaca” nažalost ustanovi da se jednostavno ne sjeća da su oni nešto obećali. U kampanji je jedan od najboljih recepata  kako zadobiti glas birača tako da biračko tijelo podsjeti što ih čeka,  ako njima ne daju glas. Pa ćemo tako upasti u debelu krizu kao što kaže jedan od njih. Poskupjeti će nam krediti, ne državi već nama jadnicima koji nećemo moći vraćati kredite. Poskupjeti će nam i prijevoz, struja i sve komunalije. Kada čuješ takovu perspektivu kako ne dati baš njima glas, jer baš oni znaju kako izbjeći tako tužnu sudbinu.

Nove snage su u još gorem stanju kada su u pitanju obećanja. U kampanji čak i ovjere dokument u kojem kategorički tvrde da ih vlast ne zanima i da će samo bdjeti nad sudbinom voljenog naroda. Nakon izbora se  potroši mjesec-dva dok se usuglase kome će koja stolica pripasti. Nije baš jednostavno sjesti u stolicu i utvrditi da ih baš ta stolica žulja i k tome na takvoj stolici prosjediti četiri  godine.  Bilo je tu još nekih obećanja u svezi sirotinjske crkavice koju primaju za naknadu što su svoje vrijeme stavili na raspolaganje napaćenom narodu. Poslije  su ustanovili da je taj rez nemoguće  izvesti, da je crkavica premala da bi je još dodatno smanjivali . Sad možemo samo promisliti što bi se dogodilo s obiteljima naših dobrotvora kada bi se takav pokušaj proveo u djelo.  Kako bi oni uspijevali servisirati svoja kreditna zaduženja.                                                                       Poneki koji se bolje razumiju u računanje čak pokušaju još dodatno objasniti koliko smo dodatno zaduženi. Sad kada su cifre naših zaduživanja ogromne, a koje su izveli neki tamo prije njih koji se nisu baš najbolje razumjeli u račun, moramo svaku minutu činit ispravne poteze da bi se izvukli iz kataklizme koja nas očekuje ako slučajno damo glas onima koji nisu sposobni da to odrade. Pazi moj naivni narode nije sve zlato što sja. Pazi kome ćeš dati svoj glas. Damo li glas ljudima koji nisu kapacitet da nam kola izvuku iz blata, neće oni biti krivi već mi.

Ima još jedna narodna: “Dobar je strah kome ga je Bog dao.”