Tag Archive : #croatiafulloflife

U SUSRET SVETOM MIHOVILU

ZAGREBAČKE LJETNE VEČERI

Zagrebačke ljetnje večeri su na samom kraju, ali na fotografijama zauvjek ostaje u puno sjaju.

 

 

 

 

 

 

 

 

DALMATINSKA ZAGORA – FLORA I FAUNA

Ljepota Trilja i Cetine

304. SINJSKA ALKA

TRILJSKA GROTULJA

 

Od davnina se žene darivala i ukrašavala, dičilo sa ženskim rodom. Izrađivao se nakit od sveg i svačega, da bi se danas nakit izrađivao kao bižuterija, ali i kao i vrlo vrijedan nakit čija se vrijednost izražava ponekad u ogromnim ciframa.

 

 

 

U triljskom kraju odvajkada se s koljena na koljeno prenosila grotulja. Moglo bi se kazati da je grotulja vrlo jednostavna  ogrlica od oraha, kojom se djevojci davalo do znanja da se sviđa momku.
Djevojke su primajući grotulju prihvatile i daljnje udvaranje momka, ukoliko im se sviđa.  Samim primitkom grotulje djevojka nije imala imala nikakvih obavezu prema mladiću.
Tako se znalo dogoditi da su pojedine djevojke imale i više grotulju i kao takve su” vrijedile”više.
Na izložbi “Croatio zemljo lijepa li si” na Tijarici, prekrasnu fotografiju Zagrebačke  katedrale snimljene u vrijeme Adventa, simbolično smo okitili grotuljama i tako pokazali naše ljubav i mišljenje o njenoj vrijednosti i ljepoti.

 

 

 

DANI KOMINA PURE I BRONZINA

Svako misto svoju feštu ima, svako misto ima svoj dan, a Tijaričani imaju komin i brozini, svake godine zamišaju puru i uštipke ispeču.

 

 

 

 

Skupi se naroda sa svi strana, a s osmjehom ih dočeka Bravić Grgić Ana, predsjednica udruge “Pokrenimo Tijaricu” sa svojim timom volontera već šesnaestu godinu.

 

 

 

 

 

 

Skupi se staro i mlado iz Cetinske krajine i Hercegovine, kulturna društva, čuvari baštine hrvatskoga naroda, nošnji i narodnoga plesa. To je posebna prilika za mnoge omirisati jela pripremana na prirodan način, bez struje i pećnice, kušati puru i uštipke od brašna iz mlinice.

 

 

 

 

Sve je to veoma bitno kako bi današnjim naraštajima prenijeli ljubav prema kulturnoj baštini koju imamo, a koja se prenosi s koljena na koljeno.
Pokrećući Tijaricu u dva dana pokrene se i Zagora koja sve više osjeća vrijednost ovakvih okupljanja. To je bitan kotačić u očuvanju života na dalmatinskom kršu, ovakvim će priredbama sve više dobivati bitku za život.

HVARSKA PRIČA

Kad se susretneš s gospodinom Parkinsonom tada nema velikog izbora već samo jedna jedina marširaj ili umri. Prema tom naputku se i vladam, torba s fotoaparatom, boca vode i krenem u nepoznato,na otok Hvar.
Biser Jadrana, destinacija za mnoge nedosanjani san, kao mjesto odmora, međutim može se krenuti na jedan dan s fotićem i ruksakom, pa kud puklo da puklo. Na kraj krajeva za avanturu je potreban slobodan duha i adrenalin kao gorivo.
Dolazak u splitsku luku i kupnja karte za trajekt prolaze po planu. Ostaje sat do polaska trajekta, idealna kombinacija za prošetati palačom ranim jutrom dok turisti još spavaju.

 

 

 

 

 

Jedina sitnica koja se ne uklapa u idealni scenarij je zatamnjenje ekrana i kvar mobitela. Nakon rane šetnje Peristilom do Zlatnih vrata i nekoliko kadrova Grgura Niskog slijedi povratak u luku i pronalazak trajekta koji vozi za Hvar.

 

 

Na klupi sjedi mlada gospođica koja čeka katamaran za Hvar, a kroz kratak razgovor saznajem da smo susjedi iz Dubrave.
Zamolivši je mobitel za jedan poziv dobijem odgovor da je baterija prazna. Vadim iz ruksaka vanjsku bateriju i spajamo mobitel na struju. Nakon obavljenog razgovora ostavljam gospođici vanjsku bateriju i krećemo svatko na svoj brod, uz dogovor da ćemo se naći u Dubravi da bi mi vratila bateriju.
U luku pristižu trajekt Juraj Dalmatinaca i nakon iskrcaja automobila i putnika, ulazim na trajekt koja će me odvesti na otok nadasve poznat po kulturnim ljepotama, dobrom vinu i mirisu lavande. Sunčan dan s malo povjetarca je idealna kombinacija za izići na palubu i uživati u prekrasnoj plavoj boji mora, brodovima i jedrilicama, rtovima i škojima. Izlazak na paučinu je odmor za oči.

 

 

 

 

 

 

 

Nakon dva sata relaksacije i uživanja u prekrasnim prizorima koji su se izmjenjivali kao na filmskoj vrpci stižem na pristanište u blizini Starigrad.
Ulazim u bus za grad Hvar, iščekujući susret s odredištem koje je poznato širom svijeta po svojim ljepotama.
Nakon dvadesetak minuta stižem u grad Hvar, koji me na prvi trenutak ostavlja bez daha. Dolazak u jednu malu kamenu ljepoticu koja na svakom koraku priča neku priču iz davnina. Priča o ribanju i ribarskoj prigovaranju Petra Hektorovića, o životu ribara i seljaka, o gospodi koja su uživala u pogledima na prekrasnu sliku morskog pejzaža koji je kao iz bajke.

 

 

 

Bogato ukrašen, rukama vrsnih meštara, kamen opčinjava svojom snagom, dušom koja pozdravlja putnika namjernika i poklanja mu mediteransko bilje koje izniče iz tog kamena, ukrašava ga, grli i krasi njegovu dušu.
Stapaju se mirisi mora, lavande, borovih iglica sa šumom vala, pjesmom cvrčaka koji neumorno svoju pjesmu pjevaju.
Iznad grada ponosno se izdigla kamena ljepotica, utvrda Fortica.

 

 

Do Fortice uskom kalom krećem a ispred mene uzbrdica i mnoštvo kameni skalina. Užeglo je, vrućina je velika pa se svako malo zaustavljam, u hladovini odmaram i za razgovor tražim domaćeg čovika. Na jednom kantu zastajem uz mala konoba i kafić od slika. U kamenoj hladovini umjesto slika gledam pogled poznat i glas koji kaže:
– To je taj, oko sam ti pričala – kaže prijateljici.
Susret s djevojkom kojoj sam posudio bateriju za mobitel u Splitu na trenutak je iznenadio i jedno i drugo, ali smo se na kraju dobro nasmijali ponovnom susretu.
Na kupanje krenuše prijateljice, a meni je nastaviti do Fortice. Uspon je dugačak i mukotrpan ali kao nagrada za sve je pogled koji obara s nogu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zidine utvrde sa svojim topovskim cijevima pričaju svoju priču o stoljetni bitkama i opasnosti koje su dolazile s mora.

 

 

 

 

Pogled na Hvar koji diše punim plućima, gostiju doslovno sa svih strana svijeta. Šetnja rivom i upijanje svakog detalja te kamene ljepote. Dan brzo izmiče i sunce se moru promiče, zalazak sunca mi je još uhvatiti i put Jelse na prenoćište krenuti.

 

 

Pogled na užarenu kuglu koja se polagano iza gore krije i u morske dubine zalaz je prekrasan kadar za rastanak s kamenom ljepotom koju ljudska ruka stvori.

 

 

Zoru i izlazak sunca hvatam u Jelsi i uživam iako umoran u buđenju novog dana. Još je misto pospano samo težaci prolaze na svoju morsku oranicu mrižu baciti i galeabovima pokloniti koju ribicu.

 

 

 

 

THRILL BLUES FESTIVAL – 2019

 

 

Zagrijavanje i uštimavanje u posljepodnevnim satima da bi u večernjisatima sve štimalo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Triljske ljetne večeri iz godine u godinu postaju bogatije, raznovrsnije i u svakom pogledu interesantnije.

 

 

 

 

 

Ove godine sam bio u prilici prisustvovati i osjetiti bilo grada uz muziku koja ljulja, koja je živa, daje i traži od  posjetioca da se uključi, da i sam doprinese ljepoti glazbenog ugođaja ljetne noći uz Cetinu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Događaj kojeg je popratilo mnoštvo Triljana i njihovih gostiju razbija monotoniju vrućine i žege koja vlada  i u večernjim satima razgaljuje dušu ritmom koji očarava.

 

 

 

 

Sve u svem pohvale organizatorima koji će idući  festival podignuti sigurno na još veću razinu, a triljskim turistima na čelu s Andrijanom naklon  za sve ono što su do sad u svom mandatu pokrenuli i postigli .

 

 

 

 

THRILL BLUES FESTIVAL U TRILJU

Poziv svim koji su još uvijek u razmišljanju posjetit ili ne večeri Bluzza u Trilju. Uz samu rijeku cetinu pored bine nakojoj će se odvijati festival bluesa očarava šetnica i svježina ljetne noći.

 

 

 

WELCOME TO CROATIA – ZADAR – NIN

POGLED SA STAROG GRAD – SINJ

 

 

 

 

CETINA KAD ZAPIVA

Bolje da nestane selo nego običaji, izreka je to odavnina. Udruga za očuvanje baštine Cetinskog kraja vrijedno radi na prikupljanju i očuvanju kulturnog bogatstva kao dio nasljeđa naši stari.  Ponajprije tu je pisma, koja je kroz povijest krijepila dušu i ličila rane naroda Cetinske krajine. Narodna nošnja je također od neprocjenjive vrijednosti. Prikupljajući i obnavljajući narodnu nošnju brinu o kulturno identitrt Cetinskog kraja, da bi ga sutra prenjeli nekim novim zaljubljenicima, sačuvali za buduća pokoljenja.

Šudar, krožet, oplećak, kotula, ječerma i traverša čine nošnju koju su žene Cetinske krajine nosile od davnina. Nošnja se brižno čuva i priprema za posebne prilike kada se okupe i zapiivaju žene sa Cetine. To je bogatstvo koje nažalost nagriza globalizacija, ali još uvik ima zaljubljenka koji svoju Cetinu i Zagoru kroz pismu nose i na sve strane svita naše bogatstvo pivajući pronose.

Povodom održavanja 3. Uskršnjeg doručka u Sinju imali smo priliku poslušati nekoliko pisama i uživati u posebnom ugođaju kada su članica udruge zapivale i zarerale.

 

Čuvarice baštine i pisme Dalmatinske zagore s lijeva na desno:

Mara Vladova,  Nena Norac – Kevo,  Jela Marković,

Nediljka Jukić – Bračulj i Silvana Matić

ŠETNJA ULICAMA GRADECA, ZAGREB

Svaki posjetilac Zagreba se informira i pogleda zanimljivosti koje grad ima i nudi za razgledanje.  Dolaskom na trg bana Josipa Jelačića dobiva se dojam gradske vreve i žurbe ka i na svakom trgu u svijetu, gdje ljudi dolaze i prolaze. Razgledavaju, posjećuju  barove i terase za  osvježavanje i odmor. Kada krenu preko Kaptola ili Radićevom ulicom vrlo brzo se izgube u “antikvarijatu povijesti”. Stare zgrade, kuće, ulice i trgovi Gornjeg grada povijest nam nude na svakom koraku, dobija se dojam da je vrijeme stalo.

 

 

Prolaskom gornjogradskim ulicama zgrade nam pričaju o vladarima i vremenima koje pamte. Pročelja zgrada odaju bogatstvo stilova gradnje kroz povijest,mada su neke fasade osjetile dobrano zub vremena i vapiju za restauratorskim zahvatima. Mir koji narušavaju malobrojni automobili ipak ne mogu toliko zasmetati da bi se uživjeli, u mašti vratili u prošlost,vidjeli kočije i čuti konjski kas. Tu na Gornjem gradu ili Gradecu kako se prije zvao, susreću se i zajedno žive gotika, barok i romanika. Nakon izlaska iz grada i gužve ulazimo u povijest, ulazimo u mir i prostor gdje ne postoji kalendar. Mir kojeg nude ulice Gradeca je pravo bogatstvo, na samo nekoliko koraka od žive gradske vreve.
Gornji grad u svojoj bogatoj ponudi ima prekrasni vidikovac s kule Lotrščak odakle puca pogled na cijeli grad.  

Gornji grad – Gradec

 

USKRSNI DORUČAK NA OTVORENOM

Na Uskrsni ponedjeljak u Sinju se održala po treći put manifestacija pod nazivom :  “Uskršnji doručak na otvorenom”

Mirisala je i odisala svim onim čim Sinj i Cetinska krajine pričekuju goste. Od samog blagdanskog stola ispunjenog tradicionalnim uskršnjim jelima i poslasticama, do “hostesa” od 8 do 88 godine.

 

 

Sve je to ukrašeno nezaobilaznom narodnom nošnjom cetinskog kraja, protkano pismom mješovitog gradskog zborom grada Sinja i točkom sinjskih mažoretkinja.

 

 

 

Sve se odvijalo kako i priliči današnjici. Tri dame u glavnim ulogama od predsjednice turističke zajednice gospođe Monike Vrgoč, gradonačelnice gospođe Kristine Križanac pa do voditeljice programa gospođe Božene Romac.
Medijski je zabilježila HTV novinarka, gospođa Marija Dujmić. Božji blagoslov je udijelio župnik svetišta Gospe Sinjske fra Perica Maslač.

 

 

Rera kao šećer za kraj je pisma koja je nezaobilazna, za koju nije potrebno pripremanje. Potrebno je četiri – pet glasova, koji kad “potraju” pismu i stope se u jedan glas poteknu svim našim porama. Rera je dio našeg nasljeđa. Dok smo mlađi nekako je ne ćutimo u potpunosti, no kako ulazimo u zreliju dob tako sve više osjećamo tu pismu kao bogatstvo, kao dio svoje duše.

 

 
 

Sve u svemu hvale vrijedna manifestacija. 

ZAGREBAČKA SLIKOVNCA

 

 

 

ž

 

 

 

 

 

????????????????????????????????????

TRILJ – NOĆNA RAZGLEDNICA

 

 

 

 

SINJ IN THE SNOW







ZAGREBAČKIM ULICAMA

SINJ U BIJELOM

MAKSIMIR – čarolija adventske noći

ADVENT -ZAGREB IN THE POSTCARD

ADVENT U ZAGREBU

Doći u vrijeme Adventa u Zagreb je preporuka za svakog tko želi osjetiti jednu prekrasnu priču koja svake godine raste i pretvara se u noćnu bajku s tisuću stranica. 
Zagrebački parkovi, gornjogradske uličice, maksimirska šuma, sve je u jednom posebnom ambijentu koji opčarava i poziva da zavirimo u svaki kutak. Jednostavno taj veseli šušur koji zavlada gradom u vrieme Adventa je nešto što je potrebno osjetiti, posjetiti i uživati.
 

 
 
 

 

 
 

 

 
 
 

 

ADVENT U ZAGREBU 2017

 
Pred nama je vrijeme Došašća i prpreme za Božić. Prisjetimo se  preljepi kadrova zagrebačkih ulica, parkova i trgova prošle godine.
 
 

 

 

 

 

 

#travelphotography