KLARIĆ BOŠKO (SPLIĆO) – ZA HRVATSKU KAO TIGAR

  Bili ste kvas, vaše srce bijaše tek mali komadić od kojeg se počela stvarati Hrvatska vojska, kao što Bog uze šaku zemlje i stvori čovjeka, tako i hrvatska mladost pokloni svoje srce da bi stvorili Hrvatsku vojsku.     Još i danas se sjećam sunčanog jutra, 23. srpnja 1990. godine, dana kada si krenu uz ulicu, bez suza, bez ispraćaja, nisi imao ni majke ni oca da te isprate, ni pas da zacvili, da zalaje, pozdravi te. Krenuo si u našu policiju. Na trnovit put, u susret svom domu, svojoj domovini. Ipak, svak te ispratio na svoj način, stariji sa suzom u oku i pogledom koji je padao na tvoja ramena. U mislima je svima samo jedno bilo: “Bože budi s njim, čuvaj ga, itekako će mu Tvoja zaštita trebati.” Krvava pRead More…

KRVAVO RAĐANJE SLOBODE

Kraj osamdesetih, osjećaju se neka nova strujanja, neki novi povjetarac. Šaputanja je prelaze u govor, tih i oprezan o nekom novom vremenu, o novoj snazi koja će donijeti slobodu. Mnoge generacije su živjele i umirale sanjajući slobodu, dan kada  će slobodno moći koračati uzdignuta čela zemljom Hrvatskom. Sanjali su dan kada će šapat  prijeći u govor. Ti snovi su grijali srca i krijepili dušu, davali snagu i čuvali vjeru o slobodi. O slobodi gdje ćemo biti svoji na svom.  Vjetrovi koji su zapuhali raspirivali su vatru. Spoj ljubavi prema domovini i vjera u slobodu podgrijavanu vatrom koja se  zapalila u tim danima  proizvodili su silnu energiju koja se osjećala na svakom koraku, nije se mogla više skriti. Ta energija je bila moćno  oružje koRead More…

BROWNING

  Još jedan dan na ratištu prolazi, sumrak pada naša grupa vrši pripreme za sutrašnji dan kada nam je zadatak poći iz baze na prvu crtu i zamijeniti drugi dio satnije. Nalazimo se u zaseoku Babići, u selu Potravlje. Jugo na mahove udara žestoko, nije ugodno prkositi udarima pa se nalazimo u kući uz vatru i prikraćujemo vrijeme, kako tko zna i umije, uglavnom su karte glavna zabava. Večer je poodmakla i pojedinci već hvataju prvi san. U nekom trenutku zazvoni telefon, službujući se javlja i razgovara sa zapovjedništvom bojne. Nakon razgovora obavještava nas da smo dobili zadatak prenijeti sanduke streljiva za browning, teškii mitraljez,  iz baze na prvu crtu. U prvom trenutku nam mnogo tog nije jasno . Kakav browning, kakvo streljivo i što se to u pol mrkle noćiRead More…

VELI VRH – SVILAJA

Početkom kolovoza 1993 godine ljetne vrućine su bile na vrhuncu, užarene sunčane zrake doslovno spaljuju prirodu i pretvarale je u spaljenu zemlju. Naša satnija dobiva premještaj s Debelog brda na Vrdovu i odlazimo na Svilaju u ispomoć vrličkoj satniji, prve bojne na Veli vrh. Prikupljamo se u Sinju u subotnje jutro dan uoči Alke. Iako u ratnom ambijentu Alka podiže tenzije u gradu, narod se okuplja i prkosi ratnim stradanjima i činjenici da je Sinj još uvijek na dometu neprijateljskog topništva. U 10 sati se ukrcavamo u autobus i krećemo preko Sutine i Muća do Ogorja gornjeg. Kod škole u Ogorju nas čekaju dva kamiona, Dajca, prekrcavamo se u koševe i krećemo u vrleti Svilaje. Putovanje se pretvara u neugodnu avanturu. Po grbavom putu kamioni skaču kao koze tako daRead More…

TATA TATA…

Nakon pogibije naših suboraca Milun Nediljka i Pavela Zdenka na Dinari život ide dalje. Ponovnim dolaskom na Dinaru na mjesto stradavanja u nama se bude emocije, tuga i bol. Gubitak prijatelja, ljudi s kojima smo dijelili dobro i zlu, u ekstremno teških vremenskih uvjetima, je nenadoknadiv. Ratno vrijeme ne ostavlja previše prostora za emocije i tugu pa se mora krenuti dalje. Borbene zadaće traže od nas punu pozornost i 24-satnu aktivnost. Povratkom s Dinare po dogovoru krećemo u selo Čaporice, kod obitelji Pavela. Odlazimo u tim trenucima za nas na mnogo težu zadaću od svih dosadašnjih borbenih zadaća. Stižemo u obitelj koja je izgubila oca i supruga. Tri mala dječaka su izgubila oca a još ne znaju što se točno dogodilo, što to točno znači. Najstariji Teo ima 7 godiRead More…

MOJ RAZGOVOR S BOGOM

Poslije ljetnih žega prve jesenje kiše gode i rashlađuju užareni kamenjar dubrovačkog zaleđa. Ugoda se miješa s dozom zabrinutosti, nije baš ugodno pod otvorenim nebom previše uživati u kišnim kapima. Nalazimo se na koti 788, samo stotinjak metara od četničkog položaja. Jako jugo priprema teren za kišu, nanosi oblake, ni najmanje nije ugodno. Osjećamo se polagano razdražujuće. Jugo udara jako, potrebno je izdržati. Prividni mir koji ponekad zavlada na ratištu zna čovjeka umrtviti. Tijelo ipak ne odmara,  stražari i osluškuje. Čeka sljedeće ispaljenje, kratki i parajući zvuk granate. Svu tu napetost tijelo itekako pamti, čuva i zapisuje u svoju memoriju. Ponekad se čovjeku dobrano nakupi i zna biti veoma problematično, rekao bih razarajuće. U nekom trenutku doRead More…

OLUJA

  “Ljeto 95” je završilo.  “Oluja” se sprema. Vojne postrojbe nakon uspješno određene akcije pripremaju se za novu, odlučni udar s ciljem oslobađanja Knina. Pomisao na kraj nakon duge četiri godine rata pomalo djeluje nestvarno, ali ipak, koncentracija postrojbi koja se nalazi u prostoru dovoljno govori da shvaćamo da sve to nije san. Ponovno se pripremaju startne pozicije, svaka postrojba ima svoj zadatak i zauzima svoj dio prostora. Pokreti i pregrupiranja su u tijeku i ujutro u zoru sve mora biti spremno za udar. Nakon deset dana na Dinari i sudjelovanja u prethodnoj akciji dobivamo predah i drugi dio našeg voda ulaz u akciju. Prije polaska na završni brifing u zapovjedništvu brigade, zapovjednik Tuna nam daje upute gdje je naša nova pozicija za bazu. Sakupljamo nRead More…

STOPEDESET TISUĆA HRDOVA

  Zvizdan prži, sunce je zagospodarilo, nalazi se na najvišoj točki na nebu. Hladovine ni za lijeka osim u kućama gdje vladaju muhe i sparina. Svatko je otvorio svoju konzervu ,gulaš, sarmu ili mesni narezak, tko je što dobio za CSO, ručali smo. Cigareta i kava nam dođu kao desert, a žesticom ispiremo okus konzerviranog obroka. Nas nekolicina iz satnije dobili smo nagradni izlazak u grad. Bus ne vozi, taksija nema ali „Tamić“ je uvijek tu. Nije nekakav komfor ali bitno da se prebacimo s nečim do grada. Ja i moj cimer pokušavamo pronaći varijantu kako da zajedno pođemo u grad. Nije pri novcu pa ga nagovaram i nudim mu rješenje. „Imam 100 tisuća hrvatskih dinara pa ti posudim pola i idemo“. Nakon malog uvjeravanja pristaje. Usput imamo zadatak da ekipi kupimo Read More…

ČUPANJE IZ ŽIVOG BLATA

Još jedan dan, jš jedan zadatak za naš inženjerijski vod.  U vrletima planinskog masiva Staretina imamo zadaću proširenja već postojećeg šumskog puta za potrebe tenkista. Krećemo s goleti na tičevskom platou i ulazimo u šumu, planinske gudure bukove šume. Zapovjednik Tuna s vojnom kartom u ruci ispituje rutu puta koju je potrebno odraditi. Caterpillarova Osmica kreće punom snagom u probijanje, a nas nekolicina smo u osiguranju. S puškom u ruci se krećemo ispred i iza Osmice. Još jučer je taj prostor bio pod kontrolom četničkih snaga koje su razbijene pa postoji opasnost da se svi nisu uspjeli povući i da se dio krije još uvijek po šumi. Nažalost, u tom prostoru baš od tih „otpadaka“ je poginuo i moj bivši zapovjednik pješačke satnije, Renato Rudić. PRead More…

LJUDI STIŽE GOTOVINA

      Dani na Svilaji na prvoj crti protječu bez većih ratnih događanja. Aktivnost na ratištu je smanjena, političari vode pregovore pa osluškujemo ishoda pregovora. Ritam 4×4, četiri dana na ratištu, četiri odmora protječe u zimskoj idili bijelog pokrivača i budnom motrenju neprijateljskih položaja. Jutarnje buđenje i prelazak iz kontejnera pod nadstrešnicu gdje smo uredili dnevni boravak odvija se pojedinačno zavisno o tome kada je tko davao stražu. Vrijeme sporo prolazi mada je uz komin i toplinu vatre ipak ugodno. Uvijek se pronađe tema dovoljno aktuelna i zanimljiva da se lakše izgura dan. Prvi dio dana smo odradili kada u jednom trenutku zazvoni poljski telefon i službujući pohita javiti se.  Po obavljenom razgovoru vraća se na komin Read More…

IZGUBLJENI U MAGLI

Tijekom grupnog tretmana i razgovora u Dnevnoj bolnici na Klinici za psihološku medicinu KBC Zagreb neki pacijenti su se čvrsto držali svoje priče, kapi koja je prelila čašu i koja ih je dovela u grupu .  Slušajući njihovo konstantno ponavljanje iste priče više puta bio sam pomalo zbunjen. Nekako sam imao dojam da nešto nedostaje. U životu prođemo mnogo stresnih situacija koje velikim dijelom ostaju unutra, u nama, a samo zadnji stres nas lomi i baca na koljena. To je ona kap koja je prelila času. Taj stres, tu kap, pacijenti donose sa sobom na liječenje i brižno je čuvaju. Zašto im je bitna ta kap, a ne cijeli slap, zašto pričaju o samo jednom problemu kada su u životu imali cijelo more problema. To me kopkalo, razmišljao sam što se krije u pozadini svega toga. U jRead More…

Ptsp – ” Ne bojte se! Ja sam s vama! “

Kako čovjeku pomoći u nevolji? Na ovo pitanje nije jednostavno odgovoriti. O ovoj problematici se mogu pisati knjige, diplomski radovi. Stara poslovica glasi: „Nije sramota ne znati već ne naučiti“. Ponekad nam je teško tražiti pomoć, tvrdoglavo odbijamo pomoć računajući da smo u stanju sami naći rješenje. Ponekad nismo ni svjesni veličine svog problema, a dosta puta nas ego i  ponos blokiraju i pokapaju. U jednom trenutku susreo sam se s problemom kojeg nisam mogao sam riješiti, a na ponuđenu pomoć od strane svoje doktorice reagirao sam burno i odbio sam bilo kakav razgovor o pomoći. Taj dio želim podijeliti ponajprije s onima koji još uvijek žive na rubu. Poslijeratni život mi je prolazio u problemima koje sam „dijelio“ sam sa sobom. Problemi su se nagRead More…