Hod tišine protiv mržnje, zločina i zločinaca!

Hrvatska se branila u Vukovaru, Vukovar je branila Hrvatska mladost. Hrvatska se svake godine dolazi pokloniti herojstvu, boli, suzama i hrabrosti malobrojne skupine srčanih momaka koji su stali na branik domovine.To je pokazatelj koliko je Hrvatska i nakon 28 godina svjesna važnosti žrtve koji je podnijela malobrojna skupina odabranih mladića da svojim životima zaustave čeličnu neman koja je krenula iz Srbije. Također svijest o mnogobrojnim žrtvama koje su na najbrutalniji način ubijene, mučene, silovane i osakaćene.
Sve to dođe i prođe, a sva tuga u jedan dan stane. Jesmo li se svi skupa spremni suočiti s jednom činjenicom da jedan mali dio Hrvatskog naroda u jednom trenutku prođe ulicama nepokorenog grada. Da nakon dva tri dana sivilo i tišina ulicama ponovno ovlada.
JRead More…

TKO SAM JA

Današnjica nosi svoje, pa i čovjeka ponese . Životni moto današnjice se svodi na refren pjesme Tuti frutija, “Vozimo se 100 na sat!”  I doista, ne samo da se vozimo 100 na sat, već svakim trenutkom još brže vozimo. U toj suludoj trci sa svijetom, ljudima, pomodarstvom, novcem i požudom, uvjereni smo da ne možemo drugačije, jer ćemo u protivnom ispasti iz utrke i ostati negdje u prikrajku. Ali gdje će nas to dovesti – upitat će mnogi. Negdje tamo daleko gdje svijeta ni svjetla neće biti. Naš tempo života sve više ubrzava pa je potrebno prikočiti i usporiti. Ako stanemo pregazit će nas – opet će kazati. Pa nema druge nego nastaviti. Takav način života kod nekog traje kraće, kod nekog duže, no posljedica je kod mnogih pucanje životnih nit. Sudaramo se sa Read More…

BITKA ZA ŽIVOT

Nekako je sve lakše dok imamo prostora i mogućnost za uzmicanja. Kada budemo stjerani u kut, tada više nemamo kud. Dolaze trenutci kada smo primorani pogledati stvarnosti u oči ma kako bolna bila. U proljeće 1999. godine, jednom teškom psihičkom rasulu, trenutcima kada više nije bilo ni slike ni tona, razgovor je bio kratak ili ga nije bilo, dolazim do svoje doktorice u vojarni „Prečko“. Na njen pokušaj da mi pomogne, pošto je pri samom pogledu bilo vidljivo da mi je prijeko potrebna psihološka pomoć, upućuje me na prvi pregled kod psihijatra što ja s gnušanjem odbijam. -Ne,ja nisam lud! Tu završava moja zagrebačka epizoda kazavši doktorici: – Meni je potrebno malo mira i tišine i ja ću biti onaj stari, otići ću na svoj kamen i bit ću dobro. No, Read More…

UTIHA

Đambo Odlazak na nedjeljnu misu je za vjernika  “dužnost i obaveza”. Nedjelja je dan susreta s Bogom i slušanje Bozije rijeci . Molitva je poveznica koju nam je Isus podario .  No, što kada čovjek nemože moliti, kada nema snage, kada padne?  Mnogi u današnjem vremenu gube bitku s svakojakim napastima, koje vrebaju na svakom koraku. Ritam je takav da čovjeka melje. U takovim trenutcima veoma je teško naći mir zastati, tada molimo više zbog običaja i potreba  koje nas pritišću. Nemamo snage stati i poslušati svoje srce i popričati sam sa sobom i s Bogom. Nemir je danas u srcima mnogih, neda im mira, tjera ih u pokret. Potrebno je stati, utihnuti, promišljati zbog čega toliki nemir koji nas razara, pobjeđuje. Današnji odlazak na nedjeljnu misu za mene je bio po mnogoRead More…

Abortus – osvrt na komentare i razmišljanja

Gospođo Kruna lijepo ste Vi to napisali svaka Vam čast. U malo i u kratko ušli ste u srž problematike a ne kao ova ekipa koja se natječe u tome tko će pogoditi dali je nastalo prije jaje ili koka. Davno je izbačena u eter poslovica da poslije j….. nema kajanja. U nas je moderno “mrtve oživljavati a žive pustiti na milost i nemilost sudbi.” Kako rekoste „obiteljska prevencija“ i moralno naukovanje od malih nogu su lijek za mnoge probleme. Sam čin pobačaja je grozna stvari, teško je tad pametovati, suditi i osuđivati. Sigurno je da velika većina žena prođe pakleni put u tom činu ili pak poslije. Nažalost danas je moderno biti pametan, čitaj osuđivati druge za njihove grijehe. Samo se sjetimo one biblijske: “Neka baci kamen tko nije grešan.” Ima jedna izreka u mom kRead More…

OČE, OPROSTI IM, NE ZNAJU ŠTO ČINE!

  Fotografiju raspela, pomalo “čudno siromaškog izgleda”, zapazio sam u pozadini zagrebačke katedrale i ostao sam pomalo zatečen idejom i izradom Isusa Krista od žice koja se prakticirala za mučenje odvođenje ljudi na križne puteve do njihovi stratišta,  u ratnim i poratnim godinama dvadesetog stoljeća.  Raspitavši se doznao sam da je križ izradio osobni vozač kardinala Stepinca I Kuharića koji je živio na Kaptolu s obitelji.   Oče oprosti mi, griješio sam! Kako je teško ponekad te riječi izgovoriti, uputiti ih od srca. Nije lagano ali kada čovjek uvidi svoj grijeh potrebno je izreći te riječi i biti spreman ne ponavljati isti grijeh. Tražiti oprost je vrlo bitno za čovjeka koji ima vjeru i ljubi bližnjeg svog. Ipak prolazeći krozRead More…

SVJETLOST USKRSA

    Koliko puta si bio udaran i ponižavan, koliko šiban i omalovažavan, koliko puta si bio žedan i gladan, koliko izrugivan i odbačen, koliko si puta život živio kao Isus Krist? Dali si spreman podnijeti muku i bol za druge kao Isus Krist? Dali si spreman svoju ljubav darovati bližnjemu svomu? Neka vam svjetlost uskrsnuća obasjava staze kojim je hodio Isus Krist. Puče kršćanski sretan i blagoslovljen Vam bio Uskrs.Read More…

KRIŽNI PUT

Nalazimo se u korizmenom vremenu kada se sjećamo i razmišljamo o muci koju je podnio Isus Krist na svom križnom putu. Muku koju je za nas podnio  mnogi ne mogu doživjeti kao stvarnu već samo kao povijesni tekst, dio čitanja kroz godinu . Kroz svoj život dosta razmišljamo o križu i muci koja nas tijekom života može zadesiti. Razmišljamo ljudski i pomislimo na onaj dio koji je Isus na Golgoti izgovorio: -„Oče, ako je moguće neka me mimoiđe ovaj kalež…“ vjerujući da će nas taj kalež ipak mimoići. Koliko smo spremni sami sebi zagorčati i zakomplicirati život koji nam je postao dosadan. U trenutcima kada nam sve ide zaboravljamo da postoji i druga strana medalje, da postoje i drugačije životne priče. U našoj površnosti Bog nam pokazuje da postoje i drRead More…

TRAŽIO SAM VJERU

Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! Isus nama je obznanio u jednoj rečenici sve ono za čim nam je hoditi, što tražiti. Nije lako ni jednostavno. Mnogo nas je poput Tome, u vjeri mali, sve bi željeli vidjeti i opipati. Odrastao sam o katoličkoj obitelji, u duhu vjere i sve je išlo svojim tokom. Svete sakramente koje su mi roditelji „priskrbili“, primivši ih od Boga samostalno sam kročio u život, a bili su mi putokaz kojim putem krenuti kroz život. Ponosno sam znao reći da sam odgojen u vjeri, da vjerujem u Boga. Ipak, znao bih se naći u preispitivanju, nisam bio siguran jesam li dobar vjernik, vjerujem li baš onako kako su nas učili. Bogu sam se molio da mi podari vjeru, da mi pomogne shvatiti i proniknuti dublje u vjeru. Bio sam svjestan svoje površnosti. TražeRead More…