ZA DOM I DOMOVINU NE DAMO GOTOVINU

  Oblaci crni su Hrvatsku prekrili
Dane ponosa i slavne ocrnili
Teška slutnja srca naša steže
Ni u bitkama nije bilo teže.      Naš je Ante stožina i osovina   
Čast branit, to mu je sudbina  
Vojska ga cijeni i poštuje
Dok ga Haška klika optužuje Za dom i domovinu ne damo
Našeg heroja Antu Gotovinu
Odlučno je Hrvat do Hrvata stao
Za Antu bi život dao Hrvatsku pritisnuli sa svih strana
“Izručite ga” glasno traže
Moćnici svjetski prijete
Sa svih paralelan i merdijana Iz restorana slika siže
Generala našeg uhapsiše
Bitke je dosada mnoge vodio
Niti jednu nije izgubio Krenuše  krivnju mu pakirati
Čovjek sluša pa ne može vjerovati
Kao od  kamena njegovo je lice
U očima mu se ne nazire krivice Osuda je svima teško Read More…

KAZALIŠNA PREDSTAVA NA BOJIŠNICI

Sparina i dosadna borba s muhama, teški mirisi znojnih tijela, čarapa i čizama. Ugođaj je to sobe u kamenoj kući dubrovačkog zaleđa. Vojnički kreveti na kat su stisnuti, u sobi je kao u košnici. Od velike vrućine i sparine teško se diše. Pojedinci pokušavaju zaspati, ali to je kratkog daha, bude se znojni i omamljeni, nastavljajući borbu s dosadom i muhama.
Dim cigarete, miris kave i alkohol su infuzija potrebna za izdržati nesnosni miks vrućine i sparine koja vladala u skučenom prostoru. Igrajući na karte, briškule i trešeta, dvije ekipe pokušavaju donekle misli odvući od monotonije, vrućine i dosadnih muha. Ruke su stalno u pokretu, što zbog znoja, što zbog muha, pa nitko sa sigurnošću ne može popratiti mote koje su itekako bitne u igri. Vani nigdje nikoga, saRead More…

TKO SE BOJI BRANITELJA JOŠ

Jeli ovo san il java, je mačka s miševima spava? Imam osjećaj da smo kao gramofon kojem se nešto pokvarilo pa konstantno ponavlja isti refren. Samo je upitno kako tko čuje to ponavljanje. Ima više inačica koje se čuju i odzvanjaju ovim našim prostorima. Za dom spremni! Neki će bez krzmanja ponoviti: I umrijeti ako treba za svoj dom! Netko se u čudu zapita zbog čega je toliko bitan taj naš dom, koji svakom danom odumire? Po jedna glavnja na kominu se svako malo gasi . Za što smo se borili? Da bi nekom dokazivali kako smijemo pozdravljati kako hoćemo? Jesmo li svjesno pristali biti mali od kužine u svojoj državi za koju smo glavu na panj stavili, a mnogi i život izgubili, poslušno izvršavajući zapovijedi, svatko svog zapovjednika? Dugo smo bespRead More…

NIJE NOVAC VEĆ GOTOVINA

Ima dana kada neznam šta ću sa sobom, kaže pisma i tužnu priču o jednom trenutku povijesti kroz koji je naš narod prolazija.
Jučer je za mene bio dan koji ću sakriti u dubini duše, da ga ne bi izgubija. Susret s čovikom i vojnikom, generalom Antom Gotovinom, koji je stao na čelo kolone i kao vojnik i  časnik i poveja Hrvatsku vojsku ka slobodi. U meni je još jednom vladala silna oluja. Suze su protekle, al neka, ti trenutci su zapisani u meni, a djelim ih i sa svima koji su imali čast biti vojnici časnika koji je kao i mnogi bez krzmanja sta u obranu svog Hrvatskog naroda.
Hvala ti Ante.Read More…

PODJELI PA VLADAJ

  To je naša prošlost i sadašnjost, a vjerojatno i budućnost. Kada smo krenuli kućama bili smo ponosni i sretni, napokon, svoji na svom. Bili smo sila koja je zbrisala sve pred sobom i kao takvi smo bili kao plutajuća mina koja je za društvo u cjelini bila potencijalna opasnost. Da ne bi kvarili mir odlučno su krenuli s namjerom da i dalje plutamo ali bez upaljača.
U više navrata smo bili razvrstavati u vrste i kolone. Pa smo tako krenuli svatko u svoju kolonu čekajući da dođemo na red. Nažalost neki su došli na red neki još uvijek čekaju u redu, a jedan dio je “samoinicijativno”
izašao iz kolone i reda.
To je prije svega bilo razbijanje i uništavanje zmije ljutice kojoj izvadivši otrov postade bezopasna.
Idući krug raslojavanja je bio na postrojbe koje su ratovaRead More…

ČOVJEČE, NE MRZI

Poštovani gospodine Pilsel,
Obraćam Vam se ovim putem pošto ste prekinuli, kako kažete, moje bulažnjenje.
Mogu kazati da sam pokušao iskazati svoje mišljenje bez ikakve želje za vrijeđanjem, a ako jesam, neka mi Bog oprosti. Čitajući neke od vaših tekstova dalo bi se zaključiti da smo stvarno kao narod trul i da mrzimo do boli. Ja kao i Vi imam pravo izreći svoje mišljenje i svoj stav.
Samo se ne mogu složiti s Vašim razmišljanjima kako se nekom u Srbiji moramo ispričavati na način kako sam razumio čitajući Vaš tekst.
Ne sve dok se Hrvati u Srbiji prikazuju kao narod mržnje i crnila. Bilo je pojedinaca koji su ubili i napravili zločin, ali samo kao pojedinci, ni i kao sustav.
Mnogi zlonamjerno pokušavaju sve strpati u jedan koš, ali gospodo moja želite li stvarRead More…

PETSTO TISUĆA LAŽNIH HRVATSKIH BRANITELJA

Prestrašno je koliko se gospoda s web portala Indeks trudi, pa rekao bih, s namjerom tendenciozno suditi i blatiti kompletni braniteljski korpus, na račun pojedinaca koji su izišli van zakona. Nažalost pošto je ovaj nesretni narod polariziran, ovakvi tekstovi s istinama izvađenim iz konteksta produbljuju jaz u Hrvatskom narodu koja vodi u još dublje podjele, a jednog dana možda i ponovno ratni vihor. Spada li to u poticanju mržnje, jeli to krivično i kažnjivo djelo. Konstantno se ponavlja brojka “PETSTO TISUĆA  BRANITELJA” i floskula “LAŽNI BRANITELJI” koja tako zlokobno zvuči onom tko ne poznaje stvarnu problematiku. Možda će kazati da ove riječi zadiru u slobodu novinarskog posla koja je itekako potrebna demokratskom društvu. Nemam namjeru nikog, ugrožavati po nRead More…

NE PLAČI MOJ DOBRI ANĐELE

  Danas se nađoh s čovjekom i razmjenišmo riječi bola, patnje i ljubavi koje smo svaki na svoj način opisali, ali i poruku da je vjeru u koju utkašmo ljubav pobjedila zlo i mržnju.       Previše godina izgubismo i posljedica sveg na našu žalost je žigosanje braniteljske populacije i strelice otrova svakodnevno usmjeravane u ono najčistije i najčasnije. Bogu hvala što nam bi u pomoći i podari nam snagu da pišemo istinu o jednom veoma teškom vremenu, ali ujedno i časnom gdje smo uz Božju pomoć i krv naših mučenika uspjeli ostati svoji na svom. Obranili smo svoj dom i svoju Hrvatsku. Samo mali i kratki pogled na knjigu i prva dva teksta pričaju povijest Hrvata. Rekao bi bez lažne skromnosti da smo pisali svatko saRead More…

BLACA – REHABILITACIJSKI CENTAR OBOLJELIMA OD PTSP-a

Danas kada živimo u vremenu površnosti, (pr)osuđivanja i stigmatiziranja cjelokupnih grupacija nije lagano biti član grupacije koju su otpisali, za sve se moraš debelo pomučiti da bi dokazao da si kao i svi drugi.  S ekipom PTSP-Solin, predsjednikom gospodinom Nenom Čerinom, tajnikom gospodinom  Željkom  Baričevićem i dopredsjednikom gospodinom Ivicom Križanovićem došao sam na prostor Blaca,  gdje je u planu izgradnja azila za životinje te rehabilitacijskog centra za branitelje. U jednoj oazi mira na kamenu sivu i pustoši bez struje i vode oni su odlučili krenuti u avanturu. Možda će zvučati podcjenjivački, ali kada osim ideje nemaš ništa više onda je to stvarno avantura. To ipak samo pokazuje da ti ljudi nisu klonuli duhom da ne žele biti „Read More…

PTSP I RATNI PUT

  Na početku svakog prosuđivanja polazimo od srži problema. Pitanje je jesam li kriv, kako se osjećam? Nakon svega mogu kazati da nisam kriv, da se sjećam se zgaženo i poniženo. 20-tak godina poslije rata i hoda po trnju, od nemila do nedraga, nakon tri  Dnevne bolnice i jednog bolničkog liječenja dolazim pred vrata, no ostaju zaključana, a  iznutra se čuje refren pjesme: “Kucaj, kucaj al nećeš uć” Čekala su me tri kruga procjenjivanja, da bi procijenili koliko su me ratne traume okrznule. Svaki krug je trauma za sebe i poslije svakog kruga sam se sve više osjećao kao dio poraženih, a ne pobjednika. Nažalost taj dio puta je simbolično krenuo porukom zapovjednika  moje 126. brigade. Baš na taj dan  u dnevnom tisku šalje poruku daRead More…

KLARIĆ BOŠKO (SPLIĆO) – ZA HRVATSKU KAO TIGAR

  Bili ste kvas, vaše srce bijaše tek mali komadić od kojeg se počela stvarati Hrvatska vojska, kao što Bog uze šaku zemlje i stvori čovjeka, tako i hrvatska mladost pokloni svoje srce da bi stvorili Hrvatsku vojsku.     Još i danas se sjećam sunčanog jutra, 23. srpnja 1990. godine, dana kada si krenu uz ulicu, bez suza, bez ispraćaja, nisi imao ni majke ni oca da te isprate, ni pas da zacvili, da zalaje, pozdravi te. Krenuo si u našu policiju. Na trnovit put, u susret svom domu, svojoj domovini. Ipak, svak te ispratio na svoj način, stariji sa suzom u oku i pogledom koji je padao na tvoja ramena. U mislima je svima samo jedno bilo: “Bože budi s njim, čuvaj ga, itekako će mu Tvoja zaštita trebati.” Krvava pRead More…

VOĆINSKE ŽRTVE

Krenuti putem ljubavi jedini je način opstati i moći nositi bol tako svirepo nanesenu.    Voćin, još jedno stratište hrvatskog naroda, još jedna bol natopljena suzama. Koliko stratišta ima?Koliko će ih biti?Kada će ljubav mržnju pobijediti? Doći na stratište,patnjama se pokloniti,boli, jauku i suzama. U mislima svojim,rane im previti,suze obrisati. Na trenutak statii pomoliti se,nevinih se sjetiti Hladni i magloviti prosinački dan ne daje mnogo ali ipak u toj boli osjeća se život, daruje se ljubav i ne zaboravljaju nevine žrtve nečeg što ne možemo objasnit i nazvati zločinom. To ne može napraviti čovjek, to je čin mržnje koja je razorila  ljudsku dušu i istrgnula srce, to je čin zvijeri. Na humak doći,uRead More…