TOPLINSKI UDAR NA ŠKVERSKOM NAVOZU

Objave

 

Toplinski udar udara svom silinom. Šok koji tijelo trpi u tim trenutcima mnogi od nas teško podnose dok onaj dio zdravije populacije ipak koliko toliko drži situaciju pod kontrolom. Ljepljivi od znoja tražimo osvježenje i razmjenjujemo iskustva koje smo proživljavali tijekom prijašnjih godina. Nije ugodno ni lagano udisati zrak i trpjeti  svu silinu vlage, sparine i sunčevih zraka koje nas prisiljavaju na što manje kretnji i gibanja. Sve me to u mislima vraća na užareni asfalt Splita i škverski navoz na kojem sam odradio devet užarenih godina u obruču lima i vatre, znoja i sunca. Ljetni mjeseci na navozima su posebno iskustvo. Tko osjeti toplotni udar na navozima nikada neće zaboraviti to užareno iskustvo. Dolazak u užareno željezno okruženje, u ljetnim mjesecima kada se temperatura tijekom noćnih sati ne spusta ispod 25 °C nimalo nije ugodan. Jutarnji dolazak i priprema za rad, oblačenje radnog odjela, cipela i ostale zaštitne odjeće je u takvim uvjetima dovoljno stresan. No, ujedno je i dobra priprema, prelazni period za dolazak u pakao navoza i utrobu broda gdje vladaju paklene temperature i sparina. U tankovima ispod palube sve skupa je još gore, pošto se toplina unutar tanka najviše. Dolaskom na navoz, u čeličnu klopku, svaku poru na svom tijelu osjećam kao izvor vode. Užareni čelik koji se tijekom noćnih sati nije u potpunosti ohladio vrlo brzo ponovno dolazi na svoju “radnu” temperaturu. Na nekim pozicijama u brodu nije moguće raditi, ponajprije ispod same palube koja je uzavrela. Kada na takav toplotni šok dodamo i činjenicu da se posao montaže brodskog trupa tj. rad na sekcijskim spojevima ponajprije svodi na rad s autogenim aparatom onda kompletna situacija postaje još više užarena. Prilikom rezanja čeličnih profila temperatura se još dodatno diže pošto je točka tališta čelika cca. 800 °C. Toplotni koktel kojeg sami svakodnevno stvaramo režući čelične profile se ne može dočarati. Tijekom boravka i rada na navozu gube se velike količine tjelesne tekućine znojenjem tako da je potrebno konstantno piti veće količine vode. U takvim uvjetima vrlo malo  je efektivnog rada. U jutarnjim satima dok još uvijek ima malo svježine i dok sunčeve zrake ponovno ne užare atmosferu i čeličnu konstrukciju broda odradi se  ponešto posla. Nakon dva do tri sata kada svježine nestane i kada temperatura podivlja uvjeti za bilo kakav rad više ne postoje. Dnevne temperature koje u ljetnim danima dostižu vrhunce i rekorde 36 – 38 °C  u utrobi broda prilikom rada sigurno se mogu uduplati a na nekim pozicijama broda u nekim trenutcima su i više. Znoj koji izvire iz svake pore je u tim trenutcima veliki problem. Nisu to više kapljice znoja, to su potoci znoja koji svojom količinom vidno polje smanjuju na minimum. Nakon noći koja zbog vrućine nudi neznatnu mogućnost odmora i regeneracije tijela dolazak na užareni navoz u tim trenutcima djeluje frustrirajuće i tjelesni kapaciteti su svedeni na minimum.