TORBA SRIĆE

Klajo

“Misli ćaća da san u Kanadi,  ja u Split u umiren od gladi.” 
Pivala je mladost kad je s krša Dalmatinske zagore krenila 60- ti godina u Split gola i bosa radit teške fizičke radove, za koju šoldu. Kršni momci,  jaki mšnica i žuljeviti ruku radili su najteže fizičke poslove, silna je energija prštala iz mišica. Bilo je bolje nego u Zagori, ali ništa više od toga nije išlo, pa su krenili put Njemačke.
To je bilo ka skok s magarca na rasnog vranca, vraćajuć se kući  obučeni, siti i zadovoljni.
Bila je to s jedne strane najbolja bajka koju je čovik moga zamislit. S druge stane, bila je to  teška bitka, rad u najtežim uvjetima, izgrađujuć Njemačku.
To je bila bitka za opstanak i bolju budućnost svojoj obitelji, bolje uvjete za život. Ispočetka je bilo vrlo teško probijati se s dva razreda škole i energijom koja je bila kao divlja rijeka, koju je bilo teško obuzdati. Velika želja da svojim radom osiguraju bolju budućnost obitelji, rušila je sve prepreke na koje su nailazili.
Glad i neimaština  su bili motor koji je snažno vukao naprid, da bi ostvarili svoje želje i snove. Što prije zaraditi i vratiti se u okriljem svoje obitelji bila je neostvariva želja.

 

Krenuvši iz ničega nije bilo načina kako brzo zaraditi i vratiti se. To je za mnoge bio odlazak u nepoznato, ponijevši torbu punu želja, koju su zagubili u nekom kontejneru.
Surovi su to bili dani za većinu mladića koji su živjeli na vagi. Život u kojem nisu pitali za uvjete rada i stanovanja, već kolika je satnica. Živilo se od kontejnera do kontejnera, s tobom u ruci, a u torbi lonac, koji komad robe i snovi. Zima, snig, sunce, kiša, kanali, kontejneri i kabanica, to je bio život kojega su naši očevi živili i žrtvovati da bi dici osigurali život. To je žrtva koju su podnosili bez glasa i žala, životna bitka u najsurovijem izdanju, sam protiv svih bez ljubavi i topline. Bez doma koji se svodija na pisma, koja su bilo šturo izvješće o vremenskoj prognozi, priko popisa gradova u kojim se radilo, upita kakvo je vrime kući i pozdrav ciloj obitelji. Osjećaji su zapeli u grudima i grlu a poneka suza koja je kapnula na pismo brzo bi se osušila. Godina je duga kada se iščekuje Božić da bi iz torbe  izvadili muku i znoj, ostavili u kontejneru i krenili s darovima svojoj obitelji u toplinu obiteljskog doma i dječji zagrljaj.
Dolaskom iz daleke Zapadne Njemačke u surovi dalmatinski krš obučeni u topla i nova odjela s torbom nitko nije ni pomišljao na sve ono što je ostalo zaključano u kontejneru. Izobilje koje je virilo iz torbe za djecu su bila vrata u jedan drugi i ljepši svijet u kojem tata živi.
Godine prolaze živi se i stari, još uvik se iščekuje torba i pogled u torbu. Sve drugo je zadaono i zapisano u zvizdama pa se ne zamaramo kako je stvarno živjeti u crnom svitu. Dolazi 90 ta i polazim na put, odlazim u Njemačku kod oca u posjetu da mi kupi auto. Putujem, u meni neizvjesnost i uzbuđenje, po prvi puta ću koračati zemljom, iz koje toliko toga nam donese otac svih tih godina. Noćno putovanje iz Zagreb i dolazak zorom u Minhen je događaj koji se ne zaboravlja. Bljesak velegrada i prvi pogledi na izloge koji očaravaju,  slike su koje se ne zaboravljaju. Šetnje trgovačkim lancima doimaju se kao ulazak u veliku torbu. Sve ono što smo maštali pri dolasku oca i otvaranja torbe s darovima odjednom oživljava i postaje stvarnost. Dan prolazi u uzbuđenju i upijanju svakog detalja, a poslijepodne krećemo u predgrađe na stan. Ulazimo u utrobu grada, podzemnom željeznicom stižem do zgrade i ulazimo u stan, u kojem živi još nekoliko radnika, koji su krenuli svojim domovima s torbom sreće.
Ulazim u zgradu i stan ali ne i dom. Nema života ni topline u tim zidovima, samo tišina koja boli.
Dok se polagano pripremamo za spavanje moje misli tužno lutanju svim tim godinama koje je otac živio u samoći, daleko od doma i obitelji, od topline i ljubavi koju nije znao pružiti ni primiti. Ne mogu ni zamisliti kakav je život živio na početcima. Koliko nam je muke i znoja dariva svaki put kada nam je donosija torbu sriće.

 

Ćaća moj hvala ti na torbi muke, želja i sriće. 

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Next Post

RIJEKA ŽIVOTA

O kamene oštrice se razbije Nove staze i hridi izrađuje Da rane svoje sakrije Divlje dok se pjeni i propinje

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: