TRILJSKI AKAVCI I BITKA ZA ŽIVOT

Klajo

Ovih dana je sve nekako drugačije, vrijeme  se mješa i sukobljava s virusima i političkim izborima. Dečiji osmjeh i iskren pogled mališana je još uvijek onaj isti kao i prije četrdesetak godina.

 

 

Pogled koji polagano iz dana u dan kroz školske klupe zaviruje u svjet odraslih.   Knjižnici osnovne školu u Trilju sam poklonio knjigu, u kojoj sam jednim malim djelom zabilježio vrijeme Domovinskog rata na prostoru Cetinske krajine. 

Dolaskom u učionicu među one koji su prvim koračićem koraknuli u svijet znanja, knjiga i učenja bio je više nego što sam mogao očekivati. Pogledom na njihova lica emocije su me zapljusnule, sjetivši se svojih početaka i školskih klupa u Čaporicama. 

Nakon predstavljanja učiteljice gospođe Ane Ćaleta Glavan malo smo se kroz razgovor podružili i naravno uz pročitanu pjesmicu “Sunce koje za mene sja”.

 

Dječija radoznalost, dobrota i pozorno slušanje svake moje riječi su najveća nagrada. Kao pravi domaćini na kraju su mi uručili neke od svoih crteža koje sam ponio kao sjećanje na dječiji osmjeh i svjet neiskvarenih dječji srdaca. 

 

 

Na kraju potpis za uspomenu u knjižnici i zahvala učenicima 1a i njihovoj učiteljici Ani.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Next Post

ZORICA GREGURIĆ - ZATO ŠTO SVOJE VOLIM

ZORICA GREGURIĆ lista 10. redni broj 12, Domovinski pokret 2. izborna jedinica. Za domoljubnu Hrvatsku!       Živim u Sesvetama, Novi Jelkovec, rođena sam u Bosanskoj Gradišci, 52 su mi godine, majka sam jednog djeteta. U Zagrebu završavam srednju medicinsku školu te sam radila u Klinici za dječje bolesti. […]

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: