VELIKI VATRENI

GLAVA U BALUNU Objave

DALIĆ:

SPLIT GORI, A U NJEMU NE MOŽEMO IGRATI! KAKO TO? KO JE TU LUD…

 

Sad bi mogao pročitati moju pitalicu o šutnji našeg naroda pa bi mnogi kazati da sam dosadan a može biti i predosadan.

ZAŠTO ŠUTIŠ NARODE MOJ

Pitam se zašto šuti narod moj
Zašto šuti moj profesor i doktor radnik i seljak
Ratnik i odvjetnik
Zašto šutiš mladosti naša radosti
Šutiš li narode moj jer se bojiš li odobravaš
Dal je šutnja zlato ili blato 
Dal je kao strah u naše kosti ušla
Zašto šutiš narode moj
Prepuštaš se vodi da te nosi
Kada ćeš se probuditi iz sna
i dignuti glavu ponosno
Shvatiti da si svoj na svome
Da je ovo tvoj dom i tvoja domovina
Kada ćeš slobodno govoriti
I veseliti se slobodi
Početi ljubiti sebe i narod svoj
Poštivati i veseliti se čovjeku i bratu
Zašto šutiš narode moj
Čega se bojiš i tužno svojom zemljom hodiš
Zar nisu mnogi pali da bi u slobodi uživali

 

Mogu razumijeti kad je netko kao što je Mamić bio za zemana jaki pa je diktirao doslovno sve, od mjesta gdje će se odigrati utakmice do tog tko će se kud kretati ali ne mogu nikako prihvatiti logiku i pristanak onih koji su u Splitu u par navrata skupljali mrvice sa stola, pristavši odigrati par beznačajni utakmica i jednu mogu slobodno reći bezobrazno skupu utakmicu s Brazilom koju opet nije mogao gledati prosječan navijač, već je to bila utakmica za pojedince dubokog džepa. Mnogi su klimali glavama držeći vreću, uzvikujući parole kao u neka prijašnja vrimena. Sad će mnogi krenuti u cipelarenje, što je u Hrvata hobi disciplina. Žalosno je to.
Žalosno je i to da se u našem nogometu premalo novca vraćeno u bazu, a u pitanju su ogrooomni milijuni eura. I sad je velika lova u điru. Svi smo ludi od uspjeha naših momaka koje dižemo u nebesa i dobro je da ih dižemo jer znači da su se praktički popeli na nogometno nebo. Skladaju se pjesmice i epovi, ostat će zapisano u analima da su Vatreni bili prvaci svijeta. No, kada malo pomaknemo fokus, malo se izmaknemo sa strane, možda ćemo drugačije vidjeti stvarnost. Veliki novci su u điru i veliki dio će otići u džepove igrača, stručnog stožera, komfornih navika vrha HNS-a. Samo mrvice će ostati narodu i sportu kojeg, osim ovih dvadesetak momaka, čini široka baza i sve to skupa financiraju građani kroz razne vidove promidžbe, do izdvajanja za sport iz budžeta gradova, općina i državnog budžeta. Možda će netko kazati pa i ne ulaže se puno, što je točno ali većina igrača je trčalo i treniralo na tim terenima. Od najmanjeg uzrasta do seniorskih dana pekli su zanat i usavršavali se da bi jednog dana dobili izdašnu novčanu ponudu, na sportskim objektima širom Hrvatske, koje smo svi skupa financirali kroz poreze i prireze. Koliko je realno i pošteno pričati da se bore i daju posljednji atom snage za svoju državu ako se to masno naplati. Sa sigurnošću mogu kazati da u svim tim momcima postoji i jedan strahoviti nacionalni naboj i ponos, bez daljnjeg. Igrači mogu kazati da nisu krivi, da su tako posložena pravila od početka. I točno je, međutim, dali bi poštivali pravila da je netko prije njih, po nekom zakonu, skakao bungee jumping bez konopa? Sigurno ne bi skakali. Sigurno da dio novca otiđe kroz igračke donacije. Vatreni će za mene biti prvaci svijeta i veliki samo i jedino ako smognu snage i hrabrosti zajednički lupiti šakom o stol i solidarizirati se sa sve širom bazom, koja živi na minimalcima i sve je više primorana krenuti s togom u srcu i gropom u grudima u “crni” svijet. Bez daljnjeg, ovih mjesec dana živimo kao na nekoj drugoj planeti, međutim kada predstava završi i igrači krenu na zasluženi odmor, kada počnemo dobivati, putem medija, razglednice s egzotičnih putovanja gdje će naši heroji potražiti odmor, od silnih pražnjenja i umora, euforija će polagano gubiti na intenzitetu, a računi, opomene, blokade i poskupljenja će i dalje biti stvarnost koju smo poslali na godišnji odmor dok smo mi bili na proputovanju bespućima Rusije.
Dečki moji, od srca Vam hvala!
Moja želja je da Vas s ponosom i ljubavlju nazivamo VELIKI VATRENI. Da Vas pamtimo po rezultatu i po činu moralne drskosti da bez straha bacite pogled na sivilo koje je mnogima danas način preživljavaju. Želja mi je da se odreknete velikog dijela svoje zarade i usrećite mnoge. Vaš čin sigurno neće spasiti sve one potrebite ali sam siguran da bi pozitivni učinak takvog poteza imao u mnogome dalekosežnije posljedice od pobjedonosnog gola u finalu protiv Francuske.