Zašto, zašto, zašto………

 

 

 

 

Kad čujemo priče koje ne drže vodu, prepunu neistine i dezinformacija s dozom ogorčenja se pitamo:

Zašto? Zašto tolika manipulacija? Zašto laži?

Zašto još uvijek pokušavamo riješiti enigmu, što je prije bilo jaje ili koka i uporno  nam pokušavaju pomoći učeći nas osnovama matematike, gdje se kod nas nerjetko kod zbrajanja događa da dva i dva nisu četiri već je rezultat podložan trenutnoj situaciji. Nakon ovakvih naizgled jednostavni pitanja i matematički problema mogli bi nam sa strane kazati kako smo svi skupa otišli na kvasinu.

Svako malo  se događaju “situacije”  koje djeluju negativno na društvo u cjelini. Slikovito kao u mađioničara kod nas se otvaraju ladice iz kojih izlaze po potrebi zečevi, duhovi, kosturi i poslije predstave sve se uredno pospremi u svoje ladice bi idući put ponovno mogli ponoviti predstavu.

Tu možemo ubaciti onu dajte narodu kruha  i igara ili im baciti kostiju kao psima. Već će oni prema svojim afinitetima izabrati što im više odgovara. U predstavi kao i u priča ima poruku i poanta kako su nas učili u školi.

 -Što je pisac htio reći?

U praksi bi se često događalo da bi poruku pisca izrekao i pojasnio nastavnik. Manje više mnogi su se zadovoljavali da im se serviraju poruke i poduke bez previše pokušaja stvarnog uključivanja i osobnog doprinosa tematici. Ne pokušavajući ući u  proces treniranja moždanih vijuga ljudi su istinu slušali, bila im servirana. Danas mnogi stjecajem takvih životnih škola i naukovanja nažalost nisu u stanju imati svoj stav već se prepuštaju matici da ih nosi, izražavaju  stav onih za koje su “sigurni“ da sve znaju, postaju njihovi glasnogovornici dok svoj moždani sustav još uvijek drže  u naftalinu. U svijetu informacija kojima nas bombardiraju putem medija, web portala i mobilne industrije nepotrebno je trošiti svoje resurse. Ima svatko svoju novinarku ekipu koja ih hrani „provjerenim“ informacijama. U čitavoj priči bitna stavka je i materija koja nam je potrebna da živimo. Novac koji je potreban a kojeg ga neki imaju u izobilju, većina pokušava “stvoriti” mađioničarskim trikovima da bi ostali na nogama, bez obzira koliko teško bilo  i koliko dostojanstveno  patili. Priča današnjice ima poantu ali ima i negativca koji je sve zakuhao. Potrebno je tog negativca znati poimenice kako su znali kazati, potrebno je krivnju skinuti s društva u cjelini i prebaciti na pojedince koji su krivci i zbog kojih teško živimo.

Kako kažu potrebno je prijeći s riječi na djelo, javno kazati narodu istinu.

Hrvatski branitelji su ti koji su krivi i čije „povlastice“ dovode u pitanje održivost proračuna, dugoročno i budućnost Hrvatske. Kolike su te “povlastice” i s kojom namjerom je netko definirao prava koja proizlaze iz  zakona o Hrvatskim braniteljima kao „povlasticu“ koja se svjesno ističe velikim slovima i podcrtava kao u školi crvenom bojom. Sad dolazimo do matematike i operacije zbrajanja. Koliko ovi narod izdvaja za one koji dadoše život vjerujući u pravdu i budućnost svoje djece, za one osakaćene, pogrbljene i zgažene, za sve one koji izgubiše bitku poslije rata, za “nevidljive” koji ne mogu spavati jer je teško kada te napadaju, gaze, kada te jednokratno koriste. Za sve „jadnike“ kojima je glavni hobi bio planinarenje i upoznavanje prirodnih ljepota naše domovine,, izdvaja se cca. 1, 335  kuna (milijardu i trista trideset pet milijuna ). To je  nekakav podatak kojeg sam uzeo s interneta i  ne mogu tvrditi da je točan ali je nekakva brojka koju možemo doživjeti i pokušati razmišljati dali je velika ili mala, koliko bi ovaj narod bolje živio da se ta brojka prepolovi.

Ovih dana smo u okvirima malo veće predstave europskih institucija sudjelovali u njihovoj priči gdje iz ladice izvadiše Hrvatskog branitelja glavom i bradom kao problem u funkcioniranju i održivosti proračuna. Tu dolazimo do one poznate

Biti il ne biti!

Narode ove naše lijepe i drage domovine vrijeme je da počnete razmišljati i zaključivati, odlučivati bez sugeriranja. Vrijeme je da budete odgovorni i iskreni prema sebi i svojoj djeci.

 -Koliko je braniteljska populacija stvarni balast ovog društva?

  -Možete li izračunati koliko je postotak proračunskog izdvajanja iz proračuna za ministarstvo koje skrbi o braniteljskoj populaciji?

Kada znamo da se predviđa potrošiti cca. 133 milijarde kuna, a onda 1,33 milijarde kuna koji se izdvajaju za braniteljsku problematiku izgleda više kao jedna kapljica a manje kao uteg koji nas vuče u ponor. 

 -Koliko bi prosperirala Hrvatska da te „kapi u moru“ uopće nema?

 -Koliko bi tada bili mnogi  sretni ili nesretni što svoje frustracije ne mogu liječiti i ne mogu imati krivca koji je odgovoran za sve loše u ovom društvu? Mnogi od te vojske frustriranih su u svojim predstavama tijekom rata skidali zvijezde s neba za braniteljsku populaciju, koja je bila u rovovima i gledala smrti u oči, dok su u toplini svog doma gledali dobar film i lijegali u topli krevet.

Na kraju da kažem da u braniteljskoj populaciji im onih koji uzeše i priskrbiše sebi prava koja im ne pripadaju. To je problematika koja muči društvu u cjelini gdje pojedinci zloupotrebljavaju sustav i kriminalnim  radnjama debelo oštećuju državni proračun.   Tu možemo pribrojiti i one koji legalno iskorištavaju i zloupotrebljavaju rupe u sustavu kojih ima podosta i nikako to ne rade zbog toga što su branitelji, direktori, političari skladištari doktori pravnici, profesori, već zato što je to dio koji još uvijek živi od parola:

 -Snađi se druže!

 -Ko je jamija, jamija je!

A nekoć za vrijeme bivše države kada su se koristile razne metode snalaženja pada mi na pamet jedna karikatura tada popularnog Paške na predzadnjoj stranici Slobodne dok su vladale raznorazne „nestašice“. Paško nosi dvije vrećice Faksa a susjeda ga upita odakle mu pošto je nestašica i nema ga na policama trgovina, na što Paško odgovara:

Ko ti je kriv što ne radiš u Dalme?

Kada počnemo svi razlučivati dobro od zla, kada prestanemo tražiti krivce negdje drugdje i kada postanemo svjesni da smo svi skupa suodgovorni i da pojedinac ne može biti krivac za kompletnu tragediju tada nam nitko izvana neće ni pomisliti sugerirati rješenja. Tada ćemo početi samostalno kreirati svoju sudbinu i budućnost svoje djece i unučadi. U ovakvoj predstavi ima previše Jankovića i Markovića da bi samim njihovim  skidanjem i postavljanjem drugog  Stankovića i Lackovića nešto napravili. U takvoj priči postavljamo još  samo još jednog koji će najviše razmišljati o ekonomici i matematici iskorištavanja društvenih resursa  za svoje potrebe.