ZAUZIMANJE KOTE 804

Objave PRIČE S RATIŠTA

 

Nakon povratka s južnog bojišta dobili smo odmor dva tjedna. Bilo je potrebno odmoriti se psihički i fizički.

Nakon dva dana odmora dolazi nas obavijestiti zapovjednik satnije, osobno, da se promijenio raspored, i da moramo za dva dana preuzeti neke položaje na Svilaji.  Ništa čudno – bilo je takvih promjena rasporeda i prije, pa nam to nije predstavljalo neki veći problem.

Okupljanje u vojarni je zakazano u 13 sati. Bila je rana jesen, Miholjsko ljeto, još uvijek toplo, i sredinom dana su temperature išle i preko 30 stupnjeva. Dolaskom u vojarnu razdvojili smo se u dvije grupe. Jedan dio je krenuo na prvu crtu u selu Zasiok, a drugi dio mora krenuti s druge strane Peručkog jezera na Svilaju.

Najprije smo izvršili popunu streljiva i opreme. Dobili smo šturu informaciju da idemo na nove položaje. Jedan dio je krenuo kamionom, a mi smo krenuli mini busom. Došavši pred samu prvu liniju sačekao nas je brigadni izviđač koji će nas voditi do novih položaja. Dobili smo žute trake za raspoznavanje. Ulazili  smo u prostor između linija, na ničiju zemlju. Bilo je oko 15 sati kada smo krenuli. Dobrano smo bili nakrcani. Uz opremu i streljivo još smo nosili sanduk streljiva za mitraljez i dva kompleta ručnog alata koji će nam biti potreban pri uređenju položaja. Odmah smo krenuli u šumarak i kosinom se počeli uspinjati. Sporo smo se kretali po kamenjaru, kozjim stazama penjući se uzbrdo prema koti 804. Kretali smo se u tišini i komunicirali na mote. Još uvijek su temperature bile dosta visoke tako da smo trošili dosta vode. Zaustavljali smo se da bi predahnuli i osluhnuli  prostor oko sebe. Prvi dio je bio dosta zahtjevan krećući se uz brdo. Izašavši na visoravan došli smo na malo lakši teren koji nije bio toliko zahtijevan. Postojale su pastirske staze kojima smo se lakše kretali. Kako smo se približavali koti 804, bili smo sve bliže četničkim linijama i,  postojala je veća mogućnost da budemo opaženi tako da smo se kretali dosta oprezno. Nailazimo na staje koje su se koristile u prijeratno vrijeme i tu se zaustavljamo da se odmorimo, a izviđač je dodatno izvidio prostor u kojem se nalazimo. Morali smo ubrzo krenuti dalje, jer je dan bio pri kraju, a mi nismo još uvijek došli na položaj. Međutim, poslije staja je nestalo puta, počeli smo se kretati vrlo sporo kroz gusto  grmlje, što je iziskivalo dodatni napor.

Ubrzo je pao mrak te se nismo mogli dalje kretati kroz grmlje. Ulogorili smo se u vrtači i nastavak puta je slijedio ujutro. Bili smo dosta umorni i iscrpljeni. Večerali smo, popili malo vode i zaspali pod vedrim nebom . Ujutro je sunce povirilo sa Dinare i morali smo krenuti dalje probijajući se kroz gusto grmlje. Za pola sata smo stigli na cilj gdje su nas pričekala dva izviđača. Prvi zadatak nam je bio uređenje položaja. Bilo nas je osam i ostali smo s malim količinama vode tako da su dvojica morala po vodu. Nas trojica smo se rasporedili na straži, i to je bila dužnost koju smo obavljali cijelo vrijeme, a ostatak ekipe je probijala put od staja do same kote, sjekli su raslinje i granje. Poslije toga su imali zadatak  čistiti prostor gdje će se izgraditi drvena brvnara. Dobra stvar je bila da smo imali lijepo vrijeme  pa nam je boravak pod vedrim nebom bio koliko – toliko ugodan. Spavali smo na kamenjaru  u vrećama za spavanje.

Ostatak naše ekipe se nalazio na kotama koje su imali naziv, Samar 1 i 2. To je bio ulazak na ničiju zemlju, koji se odvijao u tajnosti, pa nam je samim time bilo jasnije zašto nam nije rečeno gdje idemo na položaj. Sve u svemu, zauzeli smo dominantne položaje za buduće akcije. Imali smo potpunu kontrolu nad prostorom i neprijateljskim linijama.