ŽIVIJA MAGARAC

Ovo su dani poslije dana ponosa i slave, a prije dana istine. I sad mi pada jedna stara i dobra poslovica našeg naroda. No, prije poslovice ću se malo osvrnuti na kruh naš svagdanji . Jedan sam od mnogih na burzi, Hrvatski sam branitelj i diže mi se kosa na glavi na ovu našu današnjicu, a još više na sutrašnjicu kada ćemo doći prid ogledalo i svi skupa, zajedno sa mnom, reći; “Ovako više nemože dalje”. Mnogi znani i neznani, pozvani i nepozvani, stručnjaci i političari, svi imaju svoju viziju i ideju, svoj recept kako izaći iz krize.
Danas imamo veliku polarizaciju oko bilo kojeg važnijeg pitanja u državi i naravno, svi govore svoje istine. K tome ne lažu, već samo ne govore potpunu i bezuvjetnu istinu, a to je na žalost veliki problem. U današnjem svitu to se još zove i reklama, jer je njena bit reći samo onaj dio koji njima odgovara.
U čitavom tom, ja bi ga nazva, cirkusu mnogi se busaju u prsa i uzimaju tuđa imena u svoja usta. Pritom nemaju niti malo grižnje savjesti što neće izreći potpunu istinu. Izgovara se samo onaj dio koji im trenutno odgovara, a spomenuti, ”u ustima“, postaju sredstvo ili broj. I nije bitno kao se ti „u ustima“ osjećaju iskorišteno i bačeno, ali ne i odbačeno, jer će ponovno doći dan kada će nekome biti potrebni kao sredstvo.

Generalno gledajući, naša svakodnevica je teška epidemija razno raznih bolesti, počev od laži i samoljublja gdje svoje postupke znamo majstorski opravdati. Govoriti kako smo mi dobri ljudi, a neki tamo ne valjaju.
Sve političke opcije danas imaju svoje recepte za bolje sutra. Samo njihova rješenja naših problema su prava i svi imaju debele primjedbe na one koji su prije njih vladali. To me podsjeća na priče kada sam išao od zubara do zubara i svaki se zgražao na onog prije njega i njegov rad.
Nitko nije bezgrešan nit imun na pogreške. Vrime je da se pogledamo svi zajedno u zrcalo i kažemo si da smo svi u nečem griješili (da sad ne nabrajam), a velika djela koja će nas izvući iz gliba možemo jedino napraviti zajedničkim snagama. Još uvijek nismo napravili prave temelje naše države, već smo čitavo vrime samo krpali razno razne rupe i rupice, a bilo ih je preko nekoliko.
Za napraviti temelje triba nam konsenzus i jedinstvo oko bitnih stvari. I zato svaki onaj tko kaže; „Dajte meni, ja ću to napraviti!“ u startu je u krivu. Tako bitne i velike stvari moraju se raditi u dogovoru svih nas zajedno, a ne samostalno odlučivanje jedne političke opcije koja je dobila trećinu glasova ljudi koji su izišli na izbore. To je zanemariv broj u odnosu na broj stanovnika i u odnosu na tako velike i bitne stvari koje će kreirati život ljudi kroz jedno dugo razdoblje, a možda tih kreatora tada više neće ni biti među živima.
Zato je dobra ona naša poslovica: “Više zna čovik i magarac nego sam čovik.“ U prijevodu naše situacije bi to rekao; uvik više i bolje znaju nešto napraviti dva čovika, dvi ili četiri političke stranke, nego jedan čovik ili jedna stranka .
Danas nam ne triba vlada nacionalnog jedinstva, nego cijela država nacionalnog jedinstva da bi naša kola izvukli iz debeloga gliba.

Ovo sve pišem, jer se kao Hrvatski branitelj nisam samo borio da budem svoj na svom ili ne daj Bože za povlastice, nego da naša dica, unučad i buduća pokoljenja budu sritni i zadovoljni u svojoj domovini bez novih egzodusa i zbjegova u bili svit.
Ovo sve pišem, jer mi dolazi slabo u želudcu, jer mi je dosta da neki dobrotvori zastupaju moje interese, kao nisam sposoban i pametan, pa oni samim time čine dobro djelo.
Dosta je bilo i sram vas bilo.

Zato završavam sa usklikom: „Živija magarac!“